Korejska kozmetika je doslovno eksplodirala u posljednjih nekoliko godina ne samo na domaćem tržištu već i u čitavom svijetu. Iako azijske zemlje poput Japana imaju veliku ponudu kozmetičkih brendova i proizvoda (neki od njih su stigli i kod nas kao što je Hada Labo, odnedavno dostupan u dm-u. Napomena: HL proizvodi dostupno u dm-u su napravljeni u SAD-u iako je sam brend originalno iz Japana.), korejska kozmetika dan-danas vodi po popularnosti, a njezina popularnost sigurno neće tako brzo nestati. Cosmetics Business je početkom ove godine izvjestio kako tzv. K-beauty (skraćenica od korean beauty) nastavlja svoj marš na globalnu industriju ljepote u 2019. godine – vrijednost tržišta se povećala sa 1 bilijun na čak 2.64 bilijuna američkih dolara. Famozni mit o 10 koraka korejske rutine njege kože (o kojem ću pisati u jednom od sljedećih postova) koji uključuje duplo čišćenje lica, tonere, esencije, serume, maske, ampule i ostala čuda te inovativne sastojke poput ginsenga, propolisa, filtrata puževe sluzi, centele i PHA kiselina još uvijek fascinira i zaluđuje. Ako vas ne zanimaju brojke i statistike, već ste (poput mene) zainteresirani samo u nova otkrića i djelotvorne sastojke no preferirate da vaši kozmetički proizvodi dolaze od brendova koji ne testiraju na životinjama (i po mogućnosti, imaju veganske sastojke što je itekako privlačno ako vas nikako ne zanima npr. puževa sluz), onda je ovaj post za vas. U njemu ću se osvrnuti ne samo na brendove i moje najdraže proizvode u njihovoj ponudi, već i na situaciju sa zakonskim regulativama u Južnoj Koreji, odnos sa kineskim tržištem i njihovim zakonima, veganske izbore (bez životinjskih sastojaka) i certifikate.


Zakoni i planovi



Cruelty Free International, najveća svjetska organizacija posvećena ukidanju testiranja na životinjama diljem svijeta, su početkom 2016. godine izvjestili o najavi ukidanja testiranja kozmetike na životinjama u Koreji do 2018. godine. Ovom odlukom Koreja bi se priključila svjetskom progresivnom trendu zabrana testiranja, uz bok Europskoj Uniji, Indiji i Novom Zelandu. Početkom svibnja 2018. godine, EU parlament je uputio na potrebu za potpunom zabranom testiranja na životinjama diljem svijeta do 2023. godine. Trenutno postoji preko 40 država u svijetu koje su ili ukinule testiranja ili uvelike ograničili mogućnost testiranja tamo gdje se i dalje provodi.

Prisjetimo se, prvi koraci prema ukidanju zabrane testiranja na životinjama su učinjeni već 1993. godine u sklopu zakona Europske unije. Kao donedavni član EU, Ujedinjeno Kraljevstvo je također proglasilo odluku o zabrani testiranja na životinjama no dolaskom Brexita, nije sigurno što će se desiti i sa postojećom zabranom testiranja i budućim zakonima u budućnosti. Ostale zemlje koje su slijedile EU i postale cruelty-free (u nastavku: CF) na području kozmetike su Izrael, Turska, Indija, Tajvan, Novi Zeland, Guatemala i – Južna Koreja. Zabrana testiranja kozmetike u Južnoj Koreji se za sad odnosi samo na gotove proizvode no ne i sastojke no južnokorejsko ministarstvo Agrikulture, hrane i ruralnih odnosa planira proširiti zabranu i na sastojke, u sklopu svog petogodišnjeg plana za zaštitu životinja. Altex.ch navodi kako je vlada Južne Koreje trenutno odobrila 9 alternativnih metoda za kozmetička testiranja.

Što se tiče ostalih zemalja, SAD-a je predstavio “HumaneCosmetics Act” kojim se predlaže zabrane testiranja kozmetike na životinjama već 2015. godine ali taj zakon nije proveden do današnjeg dana (ovdje je bitno napomenuti kako FDA (Food and Drug Administration) strogo ne zahtjeva testiranje). Japan nažalost nema implementirane zakone koji bi ukinuli ili pak zahtjevali provedena testiranja iako je obavezno testiranje “Quasi lijekova” u Japanu.


Kina




Kineski zakoni još uvijek zahtjevaju testiranje kozmetike na uvezenim proizvodima, no za kineske (domaće) proizvode to nije obavezno. Unatoč tome, Kina svejedno napreduje prema CF budućnosti. Spomenuti Cruelty-Free International je nedavno u suradnji sa Knudsen CRC lansirao pilot projekt Leaping Bunny organizacije kojim bi se omogućilo proizvodnja i prodaja CF kozmetike unutar Kine, bez dodatne potrebe za testiranju na životinjama. Izvor

Znači li ovo da korejski brendovi koji prodaju svoje proizvode u Kini nisu cruelty-free? Nažalost, da. To također znači da nisu svi proizvodi korejskih brendova lišeni testiranja na životinjama, a ukoliko korejski brend ne prodaje proizvode u Kini (gdje je dakle još uvijek OBAVEZNO testiranje na životinjama po zakonu) onda ih možemo smatrati CF. Ipak, s obzirom na svjetske trendove i beskrajno pohvalni trud navedenih organizacija, možemo očekivati velike napretke po pitanju ukidanja obaveze testiranja u Kini i CF statuse brendova koji tvrde da ne testiraju, “osim ako nisu primorani zakonom” tj. ukoliko prodaju proizvode u Kini (za bolje shvaćanje situacije, morate uzeti u obzir da je Kina JAKO veliko tržište na kojoj brendovi mogu ostvariti rekordne zarade, pa nije ni čudno da je tako primamljiva).

Cruelty-Free Kitty u postu “If Cosmetics Are Made in China, Are They Tested On Animals?” objašnjava glavnu “kvaku” u cijeloj priči sa Kinom; “Kina provodi tzv. “pre-market” i “post-market” testiranja na životinjama. Davajuć odobrenje da se njihovi proizvodi prodaju u Kini, tvrtke pristaju na oba načina testiranja. Pre-market znači da se proizvodi testiraju prije nego što dođu do polica, a post-market testiranje nije obavezno no može se u bilo kojem trenutnku postati… Ovoj je razlog zašto čak i da tvrtka proizvodi svoje proizvode u Kini, oni ni pod kojim slučajem ne mogu prodavati u Kini dok se deklariraju kao cruelty-free brend.”

Logical Harmony u postu “Can brands sell in Hong Kong and be cruelty-free?” piše kako je pak Hong Kong iznimka po pitanju Kine i testiranja: “Iako je Hong Kong tehnički dio Kine, oni nemaju jednake zakone vezane za testiranja kao sama Kina. Kina zahtjeva testiranje na žviotinjama za veći dio kozmetičkih proizvoda i proizvoda za osobnu njegu. Hong Kong je uspio održati vlastite zakone vezane za testiranje. Pošto zakoni Hong Konga nisu jednaki onima u Kini, cruelty-free brend može prodavati u HK i dalje ostati cruelty-free. Testiranje na životinjama nije zabranjeno zakonom u KH, iako ih potiču da donesu zakon kako bi potaknuli Kinu u pravom pravcu.”


Veganski proizvodi



Ukoliko želite da su vaši kozmetički proizvodi ne samo lišeni testiranja na životinjama, već i ne sadrže nikakve sastojke životinjskog podrijetla, možda ste u jednom trenutnku pomislili da su rijetki korejski proizvodi koji su potpuno veganski. Uz popularne sastojke poput ekstrakta puževe sluzi, kolagena, ekstrakta pčelinje otrova, propolisa i mlijeka, ponekad se teško snaći u moru korejskih proizvoda i pronaći one koji ih ne sadrže, no situacija je ipak pozitivna. Postoje korejski brendovi koji imaju široku paletu proizvoda bez životinjskih sastojaka a neki njih su jednako učinkoviti u njezi kože kao i proizvodi sa životinjskim sastojcima. Neki popularni sastojci poput hijaluronske kiseline, skvalana, uree i retinola mogu biti izvučeni i iz biljnih i životinjskih izvora, pa je potrebno više istraživanja i možda čak direktnog kontakta sa brendom kako bi sigurno mogli doznati jesu li proizvodi koji ih sadrže veganski.

Ako ste vegan ili zbog bilo kojeg razloga izbjegavate određene sastojke u kozmetici, pripazite na sljedeće sastojke u popisu na pakiranju (u zagradi su navedene službene INCI oznake na popisu sastojaka, za lakšu prepoznatljivost):

  •           propolis (Propolis Extract)
  •           matičnu mliječ (Royal Jelly Extract)
  •           lanolin (Lanolin ili Lanolin Oil)
  •           ekstrakt puževe sluzi (Snail Secretion Filtrate ili Snail Mucin)
  •           ekstrakt morske zvijezde (Hydrolyzed Starfish Extract)
  •           mlijeko/laktozu (Hydrolyzed Milk Protein, Lactose)
  •           pčelinji vosak (Beeswax ili Cera Alba)
  •           gelatin (Gelatine ili Gelatin)
  •          conchiolin (Conchiolin powder)
  •           keratin (Keratin)
  •           kolagen (Collagen ili Hydrolyzed collagen)


Certifikati


Da bi bilo koji brend morao dobiti certifikat, oni moraju ne samo često provoditi višegodišnje prakse i principe u svoju proizvodnju, prodaju i rad već i uložiti jako puno novaca. Neki certifikati se moraju obnavljati svake godine i zahtjevaju trošak na zaposlenike koji provode česte provjere. Početkom prošle godine osnovana je The Korea Agency of Vegan Certification and Services (KAVCS) na Sveučilištu u Hanyangu, a njihov glavni posao je dodjeljivanje priznanja veganskim proizvodima. KAVCS je jedna od 28 postojećih članica KVVA (Korea Vegetarian & Vegan Association) udruženja. U studenom 2018. agenciju je odobrilo Ministarstvo za sigurnost hrane i ljekova, a prethodno su postoale samo 4 strane organizacije sa pravom dodjeljivanja veganskih ceritifkata. Jedna od njih je Expertise Vegane Europe koja je krajem 2018. godine dodjelila “vegan” žig odobrenja Cosmax Co. koji izvozi proizvode u preko 100 zemalja i vlasnik je brenda 3 Apples Cosmetics. Drugi primjer je europska BDIH koja je dodijeli certifikat prirodne kozmetike korejskom brendu Whamisa (za koju sam pročitala da nije CF jer prodaje proizvode u Kini, iako tvrde da ne testiraju na životinjama, da je većina proizvoda veganska i da prodaju u Kini na službenoj UK stranici).

KARA – Korea Animal Rights Advocates, nevadina organizacija osnovana 2006. godie koja broji preko 500 volontere čiji je rad upućen provođenju kapanja i projekata za reformiranje statusa životinjskih prava u Koreji ima objavljenu listu brendova koji su podijeljenji po 3 principa: cruelty-free (bez testiranja na životinjama), veganski i bez prodaje u Kini. Mnogi kupci diljem svijeta koji žele odabrati samo CF korejske proizvode se već godinama vode ovom listom. Zadnji put je ažurirana prije malo više od 2 godine, a nigdje na netu nisam mogla pronaći informacije o tome kako su točno KARA provjeravali jesu li brendovi CF ili veganski što ne znači da je njihova lista nevažeća. 



Korejski CF (i veganski) brendovi

Slijedi popis korejskih brendova koji NE testiraju na životinjama i ne prodaju svoje proizvode u Kini gdje je obavezno testiranje (brendovi koji imaju veganske proizvode su označeni sa V):

A.True V
Aromatica V
Beauty Recipe
Benton
Beyond
Blithe V
Blossom Jeju V
By Wishtrend
Chica y chico
Cosrx
Dr.Oracle V
E Nature (svi proizvodi veganski osim Cicaherb Multi-Balm)
Elizavecca
Glow Recipe
Goodal
Heimish
Huxley
Isntree
It’s Skin
iUnik
J.One
Klairs
Leaders (velikim dijelom veganski, neki proizvodi sadrže ekstrakt bisera)
Leejiham (LJH)
Make P:rem V
Mamonde*
Maskingdom
May Coop
Mediheal
Mizon
Nakeup Face
Naruko
Neogen
Olivarrier V
Primary Raw V
Purito
Pyunkang Yul (uskoro lete sa popisa jer planiraju prodaju na kineskom tržištu)
Re:p V
Sidmool
Skin & Lab
Skin Watchers
Soyedodam V
Thank You Farmer
Whamisa (većina proizvoda veganska osim nekih koji sadrže pčelinje proizvode)
With My V

*- za ovaj brend sam našla JAKO oprečne informacije jer posjeduju “Certified Vegan” certifikat za određene proizvode koji se dodjeluje onima koji nemaju nikakve životinjske sastojke i nisu testirani na životinjama, iako brend prodaje u Kini. Također, Skincarisma.com ih označava pod “cruelty-free” oznakom prilikom pretraživanja koji pak informacije uzimaju od Leaping Bunny, KARA i JAVA (Japan Anti-Vivisection Association). Ako imate bilo kakve dodatne informacije slobodno javite jer koristim njihove proizvode pošto ih smatram CF i željela bih znati više o njihovom statusu (svakako ću im poslati i mail uskoro). Još jedan brend koji bih mogla svrstati u ovu “upitnu zonu” je SeaNtree.

Napomena: Navedeni su najpoznatiji brendovi koje se često preporučuju i recenziraju, stoga ovaj popis nije konačan i za sve brendove koje evenutalno nisam navela potražite više informacija na priloženim linkovima i stranicama u postu. Brendovi koji prodaju proizvode u Kini ne mogu se smatrati CF i stoga nisu navedeni u popisu (sa iznimkom Mamonde brenda za koji nisam 100% sigurna). Izvori: KARA, Ethical Bunny, Cruelty-Free Kitty, PETA, KOJA Beauty.

Preporuke CF korejskih proizvoda

Želite isprobati neke proizvode navedenih korejskih CF brenova? Pogledajte popis mojih preporuka brendova koje sam isprobala do sad i koje toplo preporučujem iznova kad god me netko pita za savjet ili preporuku. Bitno je napomenuti kako vam ne trebaju svi ovi proizvodi niti biste se trebali voditi famoznim “10 koraka korejske rutine njege kože” kako biste postigli zamjetne rezultate, već odabrati samo one proizvode koji vam nedostaju u rutini, zanimaju vas za specifičnu funkciju ili tražite neku zamjetnu za postojeće zapadnjačke proizvode. Cijene se odnose ne eBay, odakle najviše naručujem korejske proizvode.



BHA Blackhead Power Liquid (100 ml, oko 14 US$) - odličan ako imate masnu ili nečistu kožu, sklonu pretjeranom lučenju sebuma, sa miteserima i nepravilnom teksturom kože. Nanosi se nakon čišćenja i toniziranja kože, najčešće nekoliko puta tjedno i daje brze rezultate. Vjerojatno moje najdraže K-beauty otkriće do sad.

Aloe Soothing Sun Cream SPF50+ PA+++ (50 ml, 10 US$) - hidratantna krema sa zaštitnim faktorom idealna za sve tipove kože, posebice dehidriranu kojoj fali vlage. Ugodnog mirisa i mazive formule, ne ostavlja bijeli trag, ne začepljuje pore i ne masti dodatno lice. Korejske kreme sa SPF-om su svjetlosnim godinama kvalitetnije od zapadnjačkih, pa ako tražite dobar i povoljan proizvod, ova krema će biti dobar izbor za one koji tek otkrivaju čari korejske kozmetike.




Real Flower Cleansing Water Rose (300 ml. oko 20 US$) - tražite multifunkcionalan proizvod, koji će ne samo uštedjeti vrijeme i novce, već nježno čistiti kožu i pritom ju tonizirati? Onda je ovaj micelarni tonik baš za vas, posebice ako uživate u mirisu ruže. Meni je bio draži kao tonik nego kao micelarna otopina iako sam uživala dok sam ga koristila na oba načina. Sadrži ekstrakt aloe vera lista, brokule, gaveza i krastavca te jednog jako popularnog sastojka u K-beauty svijetu za njegu upaljene i oštećene kože - ekstakt centele (gotu kole).

Bio Peel + Gauze Peeling Lemon (200 ml, 30 komada, oko 21 US$) - također 2-u-1 proizvod koji nudi kemijski i mehanički peeling u jednom. Osim mlječne i glikolne kiseline, ove blazinice su natopljene sa esencijom koja sadrži i limuna, naranče i papaje. Zbog koncentracije aktivnih tvari, ali i alkohola i mirisa, ovaj proizvod nikako ne bih preporučila osjetljivoj ili reaktivnoj koži.






Midnight Blue Calming Cream (30 ml, od 22 US$) - ako tražite najnježniju i umirujuću kremu ikad, onda je ova svakako za vas. Neobične plave boje i izrazito "mazive" formule, u formuli krije ekstakt gotu kole i guaiazulene (iz ulja kamilice). Sastav je bez mirisa, umjetnih bojila, alkohola i silikona a sadrži shea maslac, arganovo ulje i jojobino ulje.

Supple Preparation All-Over Lotion (250 ml, od 25 US$) - ovaj brzo upijajući losion namijenjen je za njegu kože od glave do pete i, s obzirom na omjer cijene i količine, izvrsan je kao uvod u Klair's brend. Ne ostavlja mastan trag i odličan je za sve koji ne vole osjećaj masnih, teških krema na koži. Formuliran bez parabena, alkohola, umjetnih bojila i mirisa, a pH vrijednost je oko 7.




Defence Barrier ph Cleanser - ovaj nježni gel za umivanje i čišćenje lica ima niski pH koji neće isušiti ili iziritirati kožu. Ne sadrži agresivne surfaktante, a u sastavu se nalaze ekstrakt čajevca i centele, te ekstrakt matične mliječi (zbog čega ovaj proizvod nije veganski). Meni je ovo tisuću puta bolji gel za čišćenje od razvikanog Cosrx Low pH Good Morning Gel Cleanser i mnogo manje zaudara na čajevac za razliku od Cosrx gela.

Snail Clearing BB Cream SPF38 PA+++ (150 ml, 9.5 US$) - korejska BB krema idealna za suhe i dehidrirane tipove kože. Ostavlja dewy (sjajni) efekt te hrani kožu tijekom dana, pa je idealna i za korištenje tijekom zimskih, hladnih dana. Sadrži filtrat puževe sluzi za obnovu kože i ublažavanje ožiljaka od akni. Nijanse su blago sivkaste (što nije čudno za azijske BB kreme) ali se prilagođavaju na koži nakon nanošenja, barem #23 koju ja koristim.




Hyaluronic Acid Moisture Serum (40 ml, oko 11 US$) - hidratantni gušći serum koji je idealna podloga za makeup. Zbog silikona u sastavu, lako se razmazuje i nanosi, a pakiranje je izrazito kvalitetno za ovako povoljan proizvod (staklena bočica od mutnog stakla sa pumpicom). Sadrži čak 40 ml proizvoda što nije neobično za korejske proizvode (češće koriste militraže veće od 30 ml naspram zapadnjačkih brendova), a miris je izrazito ugodan no ne traje dugo nakon upijanja. Potrošila sam oko 5 bočica ovog seruma i smatram ga jednim od najdražih otkrića ikad.

Power 10 Formula Ye Sheet Mask (25 g, od 3.95 US$ ) - svakako jedna od najkvalitetnijih i djelotovornijih korejskih sheet maski koje sam probala. Daje efekt blistavosti kože i omekšava, a prethodno ohlađena u frižideru pomaže za osvježenje i nateklost lica ujutro. 


U sljedećim postovima posati ću zašto je korejska kozmetika (u nekim apsketima) bolja/kvalitetnija od zapadnjačke i zašto je nepisano pravilo o 10 koraka korejske njege kože mit. Ukoliko imate bilo kakvih pitanja vezanih za ove teme, slobodno pišite u komentarima, na mom Instagram profilu ili na mail (link na desnom rubu bloga). :)



Jeste li ikad pokušali u vlastitom domu od nekoliko sastojaka napraviti više različitih proizvoda za njegu kože? Ako niste, možda će ovaj post biti dobra motivacija ili zanimljivo štivo ako ste ljubitelj prirodne kozmetike i uradi sam(a) projekata. Na ovaj eksperiment me inspirirala potreba da napravim bezmirisni hranjivi losion za tijelo, koji neće biti preuljast ili ljepljiv. Za osobnu upotrebu, naravno.
U rukama sam imala tubu aloe vera gela, teglicu kokosovog ulja i nekoliko bočica raznih ulja koje inače svakodnevno koristim i imam u zalihama. Izbor dodatnih sastojaka je bio malo izazovan...

Znala sam da ne želim koristiti: 

a) shea (karite) maslac iako mi je on tako drag sastojak (provjereno jedini koji sprečava uraštanje dlačica na nogama nakon brijanja) jer i rafinirana i nerafinirana verzija svih brendova zaudara na kokošinjac (barem mom osjeljivom nosu),

b) kakao maslac jer mi je prebogat i prehranjiv ako se koristi kao baza, pogotovo za njegu lica,

c) pčelinji vosak koji se itekako svugdje "trpa" u kreme, balzame i slične mješavine jer bih htjela da je što više moguće proizvoda koje napravim vegansko (dakle, lišeno ikakvih životinjskih sastojaka. U varijanti jednog recepta sam koristila jako malu količinu domaćeg meda za probu, što ću napomenuti na kraju recepta.) i

d) sintetske tvari - konkretno polisorbat 80 koje sam vjerno stavljala u sve recepte za uklanjanje šminke jer sam željela učiniti sve recepte 100% la naturale

                                                           

Sastojci koje sam mogla/trebala koristiti:

a) CO2 ekstrakt ružmarina - jedan genijalan mali sastojak koji ne samo da djeluje antimikrobno i protuupalno, već kao antioksidans sprečava kvarenje (oksidaciju) kozmetičkih pripravaka

b) ulje vitamina E - ovaj izbor ovisi o konkretnim uljima koje koristim za svaki recept, no pametno ga je dodati ako tražite ono nešto ekstra u receptu a ne želite koristiti eterična ulja, macerate i sl.

c) ulje avokada i ricinusa - nisu svačiji izbor, pogotovo ako ne volite "teža" ulja veće gustoće i jačeg mirisa, no oba su mi savršena u uljnim mješavinama ili balzamima za skidanje šminke (ovaj put ih nisam imala pri ruci pa sam ih preskočila) i

d) usitnjene zobene pahuljice - jučer sam imala ideju da napravim laganini verziju svoje originalne maske sa zelenom glinom, no pošto je nova verzija uključivala bijelu glinu, rižino brašno i bademovo ulje (među ostalim) morala sam ovom prilikom odustati jer mi je ponestalo tih sastojaka...
     
                                                         

Kao što napisah u naslovu, recepti koji slijede su u na bazi (odnosno, bazni sastojci su im) aloe vera gela i ulja; konkretno kupovnog aloe vera gela (koristila sam ESI Aloe Vera Gel - onaj klasični, bez čajevca, sa čistoćom 99.9% kojeg možete kupiti u skoro svakoj lokalnoj biljnoj ljekarni - meni su najdraže Lavanda Mia) i kokosovog ulja jer mi je najdostupnije, najpovoljnije i ugodnije za koristiti kao bazu od shea maslaca, kakao maslaca, pčelinjeg voska i sl. gustih tvari.

Među ovima su i dva neuljne mješavine: jednu sam nazvala "Emperor" - mješavina micelarne otopine, tonika za lice (kupovnog) i par kapi glicerina a drugu "Cocoon" - kupovni tonik pomiješan sa par kapi glicerina. Oboje držim isključivo u frižideru na skincare polici (koliko god bilo nekima gadljivo držati kozmetiku u blizini hrane, meni su ohlađeni proizvodi dar s neba jutri kad se budim podbuhla lica i trebam hitno nešto hladno za umivanje i čišćenje. Nisam još dovršila naljepnice sa dizajnom do kraja, pa na fotki vidite neke mazalice koje imaju naljepnice a neke nemaju. Ne, ne planiram se baviti izradom prirodne kozmetike s ciljem prodaje, već ovo radim za svoj gušt. I da, volim davati imena svemu pa sam tako nazvala i ove mučkarije.


Emperor - 80% micelarne otopine (bilo koje, po mogućnosti sa dodanom aloe verom), 20% kupovnog tonika (koristila sam Cosmel Hydro Tonic) i par kapi glicerina. Cosmelov tonik u sastavu već ima glicerina (no htjela sam mu dati još malo za ekstra vlažnost) ali i ekstrakt čaja (Camellia Sinensis Leaf Extract) i aloe vera gela koji se odlično nadovezuju na ostale proizvode. Ovoj mješavini ne trebaju nikakvi dodatci poput CO2 esktrakta jer joj je uloga jednostavna: nježno čistiti lice ujutro umjesto umivanja sa efektom hlađenja. Također, shout-out Cosmelu i njihovoj Omega 6 kremi za lice koja mi je dan-danas najbolja i najdraža kupovna krema hrvatskog brenda IKAD. <3 (ovaj post nije sponzoriran od strane Cosmela :D)

Cricket - macerat zelenog čaja u baznom ulju badema: uroniti zeleni ili crni čaj u ulje i pustiti da se infuzira tjedan do mjesec dana (što se duže otpada, to je jači efekt). Može se direktno uroniti usitnjeni prah čaja (kao što sam ja radila, prethodno ga usitnjujući u keramičkom mužaru, pa ću pred kraj maceriranja morati procijediti ulje kroz gazu) ili uroniti vrećicu čaja u ulje (preporučeni omjer je 2 žlice čaja (30 g) na 120 ml baznog ulja). Savjet: dodati ulje s vitaminom E ili CO2 ekstrakt ružmarina za veći antioksidativni učinak i duži rok trajanja mješavine.


Jitterbug - krema, koja ima dvije verzije (na prvoj fotki treće u prvom i drugom redu) - laganija, za lice koja ima veći omjer aloe vere naspram kokosovog ulja (2/3 aloe vere, 1/3 kokosovog ulja), te uljnija i svilenkastija za tijelo (1/2 aloe vere i 1/2 kokosovog ulja i par kapi meda). Obje kao dodatke imaju i po 5 kapi ulja sjemenki crnog grožđa, kamelije (zelenog čaja) i badema. U ove kreme bi se svakako trebao dodati CO2 ekstrakt ružmarina koji bi produžio rok trajanja do 2 godine, no bez njega kreme se mogu koristiti 3 mjeseca (možda čak i malo duže ako se čuvaju u frižideru, no sam ih smjestila u svoj Ikea metalni ladičar u kupaonici koji će koliko-toliko čuvati od topline). Što se tiče meda, nije stvorio nikakve negativne pojave već ga nisam ni osjetila mirisom i djelovanjem, a kako želim da svi proizvodi koje sama izrađujem budu veganski, neću ga više koristiti. Med, propolis i matična mliječ se inače u kozmetici koriste za tretiranje akni i obnavljanje kože, između ostalog.



Chrysalis - univerzalni uljni maslac (najmjenjen prvenstveno na skidanje vodootporne i teže šminke): ima dana kad mi je dovoljna samo mješavina micelarne otopine i ulja (još jedan recept koji rado koristim zadnjih par mjeseci) i gel za umivanje no bome ima dana kad nosim jako postojanu šminku na očima ili usnama (deblji sloj maskare za volumen ili tekući mat ruž) koju teško skidam sa micelarnom otopinom. Zato sam napravila ovaj maslac kojeg umasiram u suho lice i pokupim sa blazinicom natopljenom micelarnom, te umijem lice sa gelom. Još jedan razlog zbog kojeg sam ovom prilikom izostavila polisorbat (emulgator) je činjenica da su se faze često razdvajale prije nego što se balzam stvrdnuo u frižideru. Sastav je 80% kokosovo ulje i ostatak su razna biljna ulja koja sam imala pod rukom: sezamovo, bademovo, ulje sjemenki grožđa, buriti, tamanu, kamelija (čaj) i marakuja. U ovaj recept ne idu niti glicerin, niti aloe vera ili drugi dodaci jer je rok trajanja za čista ulja neodređen ukoliko se pravilno skladište (u hladnom, tamnom prostoru).


Cocoon - kupovni tonik sa dodanim kapima glicerina. Ništa invetivno ili posebno - namjena mu je isključivo dodatno hlađenje i vlaženje kože prije nanošenja seruma i ostalih proizvoda ujutro. Ako bi radila nešto ovako od nule - izabrala bih kombinaciju cvjetnih vodica (hidrolata) poput jasmina i ruže, sa dodanim glicerinom, alantoinom i pantenolom (iskreno, stavila bih još hrpu divota unutra kao što su beta glukan, arbutin, ekstrakt sladića i centele, aminokiseline... ali nemam mogućnosti za to).

Exuvia - peeling maska sa zelenom glinom, aloe vera gelom, glicerinom, uljima, tonikom i prahom zelenog čaja. Uvijek koristim ovu posudicu od 30 grama jer u njoj imam količinu za točno 2 korištenja (dakle, potrošim ju u roku od 2 tjedna a čuvam u frižideru). U ovu količinu ide 10 grama zelene gline, 5 ml destilirane vode/hidrolata/tonika (bilo koji od ovih može, doduše ja preferiram drugu ili treću opciju), 5 ml ulja (ovdje sam koristila ulje sjemenki grožđa (bogato, hranjivo ulje) i ulje slatkog badema (lagano brzo upijajuće ulje), 1 kap glicerina (u maskama sa glinom morate paziti da ne stavite više od ove količine jer će u protivnom smjesa biti gumasta i neće prijanjati na kožu), 7 grama aloe vera gela i pola čajne žlice (2.5-3 grama) mljevenog zelenog čaja. Potonji će omogučiti blagi piling te dodati antioksidativna svojstva maski, dok zelena glina uklanja nečistoće iz pora, glicerin vlaži a ulja hrane kožu. 


Imena su inspirirana entomologijom, jednom od mojih najdražih grana zoologije. :) A što se tiče samih proizvoda - danas sam isprobala Emperor, Cocoon i Jitterbug na sebi i dečku i oboje smo bili oduševljeni efektom na koži, pogotovo on.
Ako bi se ovi proizvodi koristili kao čitava rutina, dodala bih još i: AHA masku sa hibiskusom i bogatu luksuznu uljnu mješavinu za noćnu njegu lica (sa kaprilnim trigliceridom kao bazom, zatim uljem jojobe i šafranike, uz dodatak ulja divlje ruže, uljem grožđa, vitaminom E, uljem kamilice, shea uljem i raznih biljnim ekstraktima).

Ukoliko isprobate neki od sastojaka ili imate savjet za sastojke, pripremu i primjenu, obavezno javite. :)


Povratkom u blogerske vode krajem prošle godine, primjetila sam da se broj domaćih punokrvnih kozmetičkih blogova poprilično smanjio za što je zaslužan (između ostalog) i Instagram. Danas najčešće možete pročitati kratke, instante i pregledne recenzije starih i novolansiranih proizvoda na tržištu – no što se desilo sa izrazito detaljnim, dinamičnim i sadržajnim postovima (koje ja od milja zovem “ruskim romanima”) kakve su mnogi pisali prije? Naravno, svako doba ima svoju društvenu mrežu – ranih 2000-ih to je bio MySpace, desetljeće nakon Facebook, a u zadnjih godina Instagram. Zbog lakoće prijenosa i obrada fotografija, jednostavnog okvira za kratki opis proizvoda “u hodu” i nikad lakše mogućnosti interakcije većeg broja ljudi upravo je danas Instagram blogerska meka gdje se dnevno, poput novina na traci, štancaju upravo te instant recenzije. Ovaj post posvećujem svima koji tek počinju blogati ili kreiraju  profil za recenzije (bilo on na Instagramu, Facebooku, u video formatu na Youtubeu ili negdje drugdje) i žele pročitati detaljne savjete kako napisati/snimiti smislenu, sadržajnu i cjelovitu recenziju proizvoda.


Napomena: sve navedeno u ovom postu je isključivo moje osobno mišljenje. Svaki recenzent (bilo bloger ili Youtuber) ima svoj “stil” i format recenziranja te ne postoje stroga pravila uklesana negdje u kamenu. Ovo su samo upute i savjeti koji mogu pomoći za pisanje kvalitetne recenzije proizvoda raznih vrsta (a ne samo kozmetičkih). Neki od ovih savjeta je lako primjeniti u svoj stil pisanja, dok neke nije pa imajte i to na umu prilikom čitanja. 😊




Koje bitne elemente svaka recenzija mora sadržavati?

Po meni, svaka iole kvalitetna recenzija kozmetičkog proizvoda trebala bi sadržavati:

- ne samo PUNI naziv proizvoda i brenda, već i težinu, cijenu, te prodajna mjesta/web lokacije

- dojmove o proizvodu napisane nakon barem nekoliko tjedana korištenja (po meni je za prve dojmove dovoljno tjedan dana ukoliko se u tom periodu proizvod isprobao barem 3 puta, a za detaljniju recenziju sa konačnim dojmovima barem mjesec dana – za neke proizvode sa određenim sastojcima tipa niacinamidom treba i duže (po istraživanju iz 2006. koje je proveo Protecter / Gamble na Američkoj akademiji dermatologije (AAD) ustanovljeno je da su ispitanici iskusili smanjenje pigmentacije za 80% nakon 12 tjedana svakodnevnog korištenja – izvor)

- prikaz sastojaka i osvrt na pojedinačne sastojke, pogotovo one koji su izdvojeni kao najvažniji za specifično djelovanje proizvoda (npr. nikotinska kiselina ili niacinamid u toneru koji se ističe visokim postotkom iste)

- usporedbu sa drugim sličnim proizvodima na tržištu sa mogućim osvrtom na isplativost cijene naspram količine

- neki tip konačne ocjene i stava oko ponovne kupnje

Koje metode i dodatke možete primjeniti (i koristiti) kako bi recenzija bila što bolja i kvalitetnija?

Što se tiče metoda koje možete koristiti za dobru  recenziju – one ovise o vama i osobnim preferencijama, no ja volim koristiti:


- Stranice koje detaljno analiziraju popis sastojaka sa kratkim opisom svakog, stupnjem sigurnosti i razinom komedogenosti kao Skincarisma (CosSDNA je dobar, ali SC je po meni mnogo bolja jer navodi i: jeli proizvod testiran na životinjama ili ne tj. jeli brend CF (cruelty-free), sadrži li silikone, alkohol, parabene, sulfate (SLS), alergene (za EU) i pH razinu proizvoda, a stranica nije dizajnom zapela u ranim 2000-ima kao CosDNA)

- Microsoft Word ili bilo koji drugi slični program za izradu dokumenata: znam da ovo zvuči banalno, no ja sam oduvijek blogala direktno na Bloggeru – u zadnjih pola godine postove pišem u Wordu zbog dva jako jednostavna razloga: želim imati kopiju originalnog posta spremljenu na računalu i eksternom disku a mnogo mi opuštenije i lakše pisati u njemu jer se ne moram brinuti da se post neće automatski spremiti ukoliko nestane internet signala


-     “Razmišljaj kao čitatelj”: Imamo li sličnu kožu, povijest prethodno isprobanih proizvoda i dojmove istih? Koliko je dobro promišljen i u konačnici kvalitetan ovaj proizvod? Koliko mi zbilja treba ako u rutini imam neki drugi proizvod, slične namjene? Koliko je proizvod zbilja isplativ u odnosu na dostupnost i količinu (plus eventualnu poštarinu ako se naručuje online)? Ovo su tipovi pitanja koji mogu itekako pomoći recenzentu u objektivnoj recenziji koja se “hvata” tehničkih detalja proizvoda i koja mogu prevagnuti u procesu domošenja odluke o kupnji.


- Čitanje recenzija na glas: ovo zbuči urnebesno ili nepotrebno, no ja smatram to itekako genijalnim. Na ovaj način a) vježbate svoj izgovor i dinamiku govora, b) bolje i jasnije pronalazite nepravilnosti, loše izraze i predugačke rečenice i c) bolje sakupljate misli kad se natipkano “izvuče” i materijalizira u govor, što može itekako pomoći u pisanju objektivne i sadržajne recenzije.


Kojim elementima recenzije treba obratiti posebnu pažnju i koji se dijeli često zanemaruju ili pišu nepotpuno?

Neki elementi recenzije koje osobno smatram bitnima a često se preskaču su:


- Detaljni osvrt na kvalitetu, funkcionalnost i dizajn proizvoda: ako je proizvod genijalan, a pakiranje užasno, proizvod sigurno neće “pokupiti” dobru ocjenu, barem ne po meni. Jedan poznati primjer su slavni Wet n Wild Megalast ruževi u tubi koji, unatoč dobroj formuli, pigmentaciji i trajnost imaju groznu ambalažu (sami ruževi u tubama su za drogerije solidnih 4.5, pakiranje je 2 – imala sam ih 6 i na svakom do zadnjeg je pukao čep ili se odlomio njegov veći dio pa sam neke koristila sa ljepljivom trakom koja je pridržavala čep uz tubu i sprečavala uništavanje unutrašnjosti torbice (i to se nažalost desilo)) – stoga proizvod zaslužuje osrednju trojku. Ovdje su poprilično “zeznuti” sprejevi za lice (vodice, toneri, sprejevi za fiksiranje) koji mogu biti sjajne formule, no ako raspršivač pljuje na vas ogromne kapljice umjesto da stvara finu maglicu, sigurna sam da ću ga često koristiti i/ili mu dati visoku ocjenu.


- Manje poznate sastojke koji imaju važnu funkciju u proizvodu, a nisu istaknuti igdje van popisa sastojaka: često u recenzijma čitam koje važne sastojke proizvod ima (npr. “ova pjena za umivanje sadrži ekstrakt korijena lotusa i za zdravu i sjajnu kožu, te kaolin za uklanjanje toksina i nečistoća iz pora”) ali rijetko čitam osvrt na potencijalno iritativne sastojke (npr. “Doduše, pjena sadrži i palmitinsku, stearinsku i mirističnu kiselinu koje imaju ocjenu 3 na skali komedogenosti i generalno su loše za masnu kožu pa ukoliko je i vaša koža masna, ovaj proizvod bi mogao izazvati reakcije u vidu akni i začepljenih pora…”) Za ovo ne treba biti ludi genijalac ili imati diplomu iz kemije ili farmacije, već samo pristup internetu sa stranicama za analizu sastojaka.
                                     

- Proizvodi slične namjene koje je recenzent isprobao u prošlosti: jedno od najčešćih pitanja koje dobijem nakon recenzije su “Jesi li možda isprobala XY proizvod za tu istu funkciju?” ili “Možeš li mi preporučuti neki sličan proizvod dostupan kod nas?”. Ako pišete ili vlogate o proizvodu koji nije lako dostupan kod nas (ne putuju svi u inozemstvo i ne kupuju svi preko neta), čitatelji će se zanimati za alternative. Zamislite da pišete o serumu koji sadrži 12% vitamina C (askorbinske kiseline) i oduševljeni se njegovim djelovanjem, no nažalost taj proizvod ste kupili u Sephori van Hrvatske. Čitatelji će postati zaintrigirani za alternative ili tzv. “dupeove” pogotovo je proizvod ne samo nedostupan već i skup. Ako niste isprobali sličan proizvod, izguglajte neke slične pomoću opisa ili ciljanih sastojaka i priložite ih u recenziji, sa napomenom da njih niste osobno probali, ali postoje na tržištu za sve ostale zainteresirane.


- Alternativna upotreba proizvoda ili multifunkcionalnost: ako određeni proizvod tipa krema za lice nije dovoljno hidratantna ili ne djeluje kako ste očekivali – možda će biti izvrsna krema za ruke ili druge dijelove tijela. Gel za tuširanje sa uljima će možda biti i odličan gel za umivanje, posebice ako imate suhu ili osjetljivu kožu po cijelom tijelu pa se na taj način smanjuje broj bočica u upotrebi i trošenje novaca na proizvode sa određenom fukcijom. Puder u prahu za matiranje lica ne drži ulja (sebum) podalje sa njega? Možda će biti odličan šampon za suho pranje. Ovakvi pristupi zahtjevaju nešto više kreativnosti i vremena za eksperimentiranje, no mogu poslužiti kao izvrstan način za nova kozmetička otkrića. Čitatelji će biti zahvalni ne samo na maštovitom i nekonvencionalnom pristupu i recenziji, već i na otkrivanju novih upotreba proizvoda koji možda i sami posjeduju no ne koriste ga jer im ne odgovara za ono što piše na pakiranju.



Kako učiniti recenziju što kraćom, a što potpunijom?

Ovo je možda najbitnije pitanje u čitavom postu. Kao što sam napisala na početku posta – većina beauty recenzenata je danas na Instagramu. Ondje je nemoguće napisati dugačku, iznimno detaljnu recenziju debljine ruskog romana, već morate koristiti kratice, skraćene rečenice ili natuknice. Na nekim blogovima publika će svakako preferirati kratke recenzije jer ne vole svi čitati letanije od 100 strana na temu krema i seruma već ih zanimaju kratke specifikacije. Ja osobno volim ponuditi (kad god pišem recenziju) oboje: dužu recenziju za sve koji vole čitati takve postove i na kraju skraćenu (tzv. TL;DR) verziju “za nestrpljive”. Ona sadržava najbitnije odlike proizvoda, kao što su: količina (gramaža/miltraža), cijena, dostupnost (gdje se može kupiti ili naručiti), tip kože i potrebe, vrijeme testiranja/korištenja proizvoda, lakoća korištenja (s obzirom na pakiranje), djelovanje, aktivne sastojke i potencijalne iritanse, usporedbu sa sličnim proizvodima i stav prema ponovnoj kupnji. Ili sve kraće recenzije (najčešće sa Instagrama) sabirem u svojoj rubrici "Tjedne mini recenzije".

Primjer:

Ova kratka recezija sadržava 1478 slova sa razmacima, što znači da će recenzija ovog formata itekako stati u bilo koji kutak – čak i Instagram post gdje je fotografija uvijek u prednosti naspram teksta, a sam Instagram ima limit od 2200 slova sa razmacima u opisu posta. Blogovi (ovisno o layoutu, preferencijama vlasnika/autora ali i čitatelja, temi, itd.) su srećom mnogo slobodniji po ovom pitanju pa možete pisati dugačke verzije do mile volje. Doduše, sam autor bloga bi prije objave posta trebao pročitati svježe napisan post i izmjeriti vrijeme koje je bilo potrebno da s pozornošću pročita recenziju (ili pogleda video recenziju) – ako je za to trebalo duže od 18 minuta, možda ne bi bila loša ideja da se neki dijelovi skrate ili izbace. Zašto baš 18 minuta? Na slavnoj TED neprofitnoj organizaciji i TED YT kanalu, gosti govornici su zamoljeni da prezentiraju svoj materijal za manje od 18 minuta a ta ideja je bazirana na činjenici da je toliko vremena dovoljno da izgleda kao “ozbiljna” prezentacija ali i dovoljno kratko da zadrži pažnju slušatelja/gledatelja. Doduše, tu bih argumentirala da video ne mora biti čak ni maskimalno 18 minuta dugačak kako bi bio zanimljiv – dokaz je genijalni Wayne Goss čiji video materijali na YT sadrže sve bitne informacije a nerijetko traju samo 5 minuta, uključujući i recenzije.


Koji rječnik koristiti i kako on utječe na prercepciju autora recenzije i samog proizvoda?

Ajmo biti ekstremno realni na sekundu – nitko ne voli preseravanje. Ako koristite jako kompleksne i nepoznate riječi, jako dugačke rečenice ili koristite toliko stranih izraza da čitatelja ne samo zbunjujete već i iritirate. Nepismenost, gramatika i sintaksa su nešto drugo i ne bih ovom prilikom ulazila u to, no za rječnik bih rekla da je sigurno jedno pravilo (ako takva uopće postoje za bloganje): budite skromni. Pišite jednostavnim jezikom, čak i kad opisujete komplicirane i dugačke sastojke, djelovanje proizvoda, bilo kakvu problematiku vezanu za proizvod (mogući alergeni, loše pakiranje, kontroverze i sl.). Banalan primjer su: moguće umjesto “potencijalno”, snažno umjesto “potentno”, obnavljajuće umjesto “reparativno”, odgovarajuće umjesto “kompatibilno”, itd. Dovoljno je što čitatelje i korisnike društvenih mreža i kozmetičkih proizvoda brendovi često bombadiraju takvim izrazima kako bi što stručnije i profesionalnije zvučali. Čitatelji (među kojima sam i ja, te se uvijek prvo stavljam u tu ulogu) žele osjetiti prisnost, toplinu, razumijevanje i prijateljski pristup pa osobno smatram da bi takvi komplicirani izrazi ostavili hladan, “profesorski” dojam na njih.




Ako zaboravite ili zanemarite sve ove savjete (ili se čak sa njima ne slažete), onda mogu savjetovati svima koji se upuštaju u radost recenziranja sljedeće: pišite upravo onakve recenzije kakve bi sami željeli čitati. Ne vodite se ustaljenim formatima, ničijim savjetima (čak ni mojima), razmišljajte kritički i pišite polako, ali sigurno. Kvalitetnu recenziju će publika rado pričekati, makar to značilo da objavljujete samo jednom u nekoliko tjedana. I ne zaboravite uživati u procesu jer se to itekako primjećuje. 😊