Kako učiniti svoju beauty rutinu ekološki prihvatljivijom

posted by Voodoo Blonde on lipnja 04, 2019


S obzirom na ogromnu količinu plastičnog otpada u čitavom svijetu danas, većina nas se vjerojatno barem jednom zapitala: kako JA mogu doprinjeti smanjenju otpada u svom domu ili pak, u svojoj kupaonici (pod pretpostavkom da većina nas obavlja svoje rutine u njoj. Ako imate svoju privatnu beauty sobu, zavidim vam.)

Porastom globalne osvještenosti o problemima plastičnog otpada i popularizacijom “zero-waste” ili “low-waste” pokreta*, online i offline informacije o održivom životu u urbanim sredinama nisu nikad bile dostupnije. Stoga, danas je puno lakše odabrati kozmetiku sa ekološkim prihvatljivijim sastojcima, pakiranjem i sveukupnom filozofijom brenda koje kupnjom podupiremo. Naravno, za “ekologizaciju” beauty rutine nisu potrebne (samo) kupnje, s obzirom da one u pretjeranoj količini pridonose većem stvaranju plastičnog otpada. Postoje razne metode i trikovi kako to napraviti, a neke od njih ne koštaju ni lipe. Za neke treba malo duži metalni trening, dok će neke od ovih (ukoliko ih primjenite u svakodnevnicu) sigurno postati pozitivna navika. Ja sam drastično promjenila neke svoje shopping navike vodeći se nekim od ovih principa, a s obzirom da sam naljenija osoba ikad, to puno govori.

* zero-waste/low-waste pokret - doslovno prevedeno: nula otpada ili niska razina otpada. Svjetski pokret čija je glavna filozofija smanjenje otpada u okolišu, pogotovo plastičnog te poticanje održivih svakodnevnih radnji kao što su prenamjena, obnova, otkup, recikliranje i razmjena. Ovdje smatram bitnim napomenuti kako je ideal “nula otpada” teško ostvariv u modernom društvu (potrošnja električne energije, hrane, CO2 otisak – utjecaj na okolinu kroz CO2 emisiju, itd.) i kao takav služi kao putokaz, a ne kao destinacija. Iako je, kao i svi ideali, težak za ostvariti, to nas nikako ne smije spriječiti da se svaki dan iznova trudimo i napredujemo, kao pojedinci i kao društvo.


Zašto ne plastika, a da ostali materijali? Plastika se teže reciklira i proces je skup te neisplativ, dok se materijali poput stakla, aluminija, kartona i papira lakše recikliraju (staklo je odličan materijal jer se može iznova reciklirati i koristiti). Na stranici projekta “Poticanje energetske efikasnosti u Hrvatskoj” za staklo navodi: “Odvojenim prikupljanjem stakla štedimo prostor na odlagalištu, dragocjene prirodne sirovine i energiju te smanjujemo onečišćenje tla, vode i zraka. Prije bacanja, razmislite možete li staklenu ambalažu na neki način ponovo upotrijebiti. Svaka tona prikupljenog stakla iskorištena za proizvodnju novog stakla znači oko 315 kg ugljičnog dioksida manje u atmosferi.”


1. Za početak: promišljanje


Ako želite učiniti pozitivne promjene za okoliš, počnite od svog doma – ovom prilikom, naglasak će biti na kupaonici ili sobi gdje držite kozmetiku. Dobro promotrite ambalažu svojih proizvoda i prebrojite plastičnu ambalažu. Sigurno imate najviše proizvoda u plastičnim bočicama, tubicama, posudicama i ostalim čudima. Niste jedini, i kod mene je to slučaj. Velika večina proizvođača danas bira plastiku jer je jeftina, lagana, dobro čuva proizvode i sastojke pogotovo ako je riječ o neprozirnoj plastici i značajno umanjuje cijenu proizvoda. Ako želite umanjiti količinu plastike, prije sljedeće kupnje istražite postoji li sličan/zamjenski proizvod u npr. staklenoj ili aluminijskoj ambalaži.
Također, zapitajte se postoje li neki proizvodi koje ne koristite, a stoje vam beskorisno u domu. Svi proizvodi imaju određeni rok trajanja (najčešće unutar 2 godine, osim mineralne kozmetike koje može trajati dugo niz godina ukoliko se skladišti u suhim, hladnim uvjetima), pa ukoliko imate otvorene proizvode proslijedite ih nekom drugome koji će ih koristiti ili ih pak prodajte na oglasniku. Jedan od mojih najdražih je mojekrpice.hr na kojima kupujem već 5 godina a tamo sam pronašla hrpu odlične second hand kozmetike po jako niskim cijenama.


Promišljanje je napotrebnije prije kupnje proizvoda. Iako se ja isključivo vodim popisima, najviše mi mentalnog napora treba prilikom impulzivne kupnje. Kako bih ih minimalizirala i što manje kupovala proizvode koje nisam prethodno istražila, uvijek se zapitam sljedeči niz pitanja: Treba li mi trenutno ovaj tip proizvoda u rutini? Imam li nešto slično doma što trošim ili nisam čak ni otvorila? Želim li ga kupiti samo zbog toga jer ima lijepo pakiranje, jeftin je ili je tek izašao na tržište? Hoće li mi pasti kruna s glave ako ga kupim za mjesec dana? Mogu li iskoristiti pakiranje kad potrošim proizvod ili reciklira li se lako?

Za ekološki osvještenu rutinu ne trebaju vam skupi proizvodi razvikanih brendova koji možda i nude ambalažu koja nije napravljena od plastike – treba vam samo pozitivan, otvoren i iskren stav prema sebi i svojim navikama te hrpa dobre volje. Imate hrpu proizvoda u svojoj kupaoni koje niste potrošili? OK, potrošite prvo njih a onda kupite zamjenske proizvode samo ukoliko vam zbilja trebaju odnosno ukoliko možete racionalno opravdati kupnju, tipa: “Potreban mi je ovaj losion za lice jer je jedini koji sprečava akne, a ne postoji sličan proizvod na tržištu po prihvatljivoj cijeni.” Mogu li nekoliko sličnih proizvoda zamjeniti sa jednim? Sigurno možete, a pritom bi mogli i uštedjeti na novcima i vremenu. Po meni, prosječnoj osobi treba samo nekoliko proizvoda (ovdje govorim u kontekstu njege lica): proizvod za čišćenje i uklanjanje šminje, proizvod za hidrataciju ili hranjivosti kože i proizvod sa zaštitnim faktorom (budite realni, uzalud je trud oko njege kože ukoliko se ne zaštitite od UV zračenja kojem ste izloženi cijele godine i koji će oštetiti, postariti kožu i uništiti sav prethodni trud).



2. Ambalaža
Jedan od dobrih načina kako umanjiti količinu plastičnog otpada u kupaonici je kupnja proizvoda u ekološki prihvatljivoj ambalaži. Postoji manja hrpica materijala od koje je izrađena takva ambalaža:

  • reciklirana plastika – poneki brendovi će upotrijebiti iskorištenu plastiku od kupaca i pretvoriti ju u novu ambalažu (poput Avede) i iako nije ideal u smislu obnovljivosti izvora, bolji je izbor od proizvodnje nove plastike
  • staklo – može se recklirati u nedogled, za razliku od plastike, no nije lagano kao plastika pa su energetski troškovi transporta veći s obzirom da zahtjeva više zaštite u transportu
  • metal odnosno aluminij – lako se oblikuje bez velike utrošnje energije, 100% je reciklirajuć, pruža jako dugi vijek trajanja proizvodima, lagan je i ne hrđa
  • karton koji se može kompostirati ili je biorazgradiv, papir (npr. prethodno reciklirani) i drvo (npr. bambus - za izradu četki za kosu ili četkica za zube)
  • silikon – iako nije prva stvar koja padne na pamet kad pomislite “eko materijal”, proces proizvodnje silikona stvara manje otpada i troši manje energije od procesa izrade plastile. Smatra se i netoksičnom alternativnom plastici jer ne ispušta tvari u proizvod, ima malu težinu i jako se lako oblikuje.


Njih je malo teže za pronači, pogotovo kod high end ili čak drogerijskih brendova, ali nerijetko se viđa kod proizvođača prirodne ili organske kozmetike. Moja najdraža krema za lice IKAD – Cosmel Omega 6Hydro za suhu i dehiriranu kožu dolazi u staklenoj posudici, sa aluminjskim čepom i kutijom od kartona. Višenamjenski balzam koji sjajno njeguje usnice je Essencia Adria Jadranski melem koji dolazi u preslatkoj aluminijskoj posudici i kartonskoj kutiji. Neki John Masters Organics proizvodi za njegu lica dolaze u staklenoj ambalaži sa kartonskim kutijama koje koriste 50% manje materijala od standarda, a moj najdraži proizvod je njihov vitamin C serum. Lush je lansirao i Naked liniju kozmetičkih proizvoda bez ambalaže – pločice za njegu lica i pločice za čišćenje lica, a u ponudi imaju i slavne krute šampone, regeneratore i masažne pločice bez ambalaže. Dobro je poznat i Lushev sistem povrata ambalaže, a sva dodatna pakiranja su napravljena od kartona, papira ili tekstila, poput ukrasnih kutija i marama za vezanje poklona.



Što se tiče silikona, taj sam materijal susrela najviše kod menstrualnih čašica poput OrganiCup, gdje je pak riječ o 100% kirurškom silikonu (uistinu se nadam da je ovo prigodan prijevod izraza “medical grade silicone”, ako nije nadam se da svejedno shvaćate o čemu je riječ) ili kod kultnih silikonskih četkica za lice Foreo. Silikonski aplikatori za šminku u teoriji zamjenjuju kratkotrajne spužvice, pritom upijajući manje proizvoda sa neograničenom trajnošću.


Hrpa domaćih brendova prirodne kozmetike nudi proizvode bez pakiranja (poput krutih šampona od Anahata aromaterapija) ili proizvode u staklenoj ambalaži (poput Helena Delirium genijalnih kremica). Sapunoteka je sjajan primjer svima jer niti jedan njihov proizvod ne dolazi u plastičnoj ambalaži (kreme i losioni su u aluminijskim tubama sa plastičnim čepovima koji se mogu reciklirati, pilinzi za tijelo su u staklenim teglicama a sapuni u kartonskim kutijicama ili papirnatim omotnicama). Gđica Ptica kremice i dezići dolaze u staklenkama a ulja u staklenim bočicama (njhove sam kremice vidjela i u aluminijskim teglicama, nisam sigurna jel im to novi ili stari dizajn, no oba materijala se lako recikliraju). Tražite svijeće? Lana Natural svijeće izrađene su od sojinog voska i stoga su veganske, dolaze u aluminijskim i staklenim teglicama/čašama ili pak u keramičkoj posudici (vanjsko pakiranje najvećih svijeća je kartonsko). Štapići za uši bez plastike? Domaći brend Lady’s Code štapići su izrađeni od pamuka i papirnate drške (300 komada dođe oko 10 kn u dm-u i Bipi). Obožavam ove štapiće i kod nas doma su u stalnoj postavi. Ako vam pak trebaju blazinice za skidanje šminke, domaći brend Lulapu izrađuje blazinice od bambusovih tkanina (bambus frotir i bambus velur) te međusloja upijajućeg pamučnog flisa. One će vam drastično reducirati količinu otpada u kupaoni, jedino ćete ih morati prati u češćim ciklusima što uz brze moderne perilice rublja ne stvara dodatnu glavobolju.


Ovo su samo neki od primjera, a sigurna sam ih ima još mnogo koje nisam navela. Manji kozmetički brendovi često izlažu na domaćim sajmovima i festivalima, pa istražite ponudu ako se pronađete u takvim događanjima. Većina brendova danas ima službene stranice ili profile na društvenim mrežama pa im možete bilo kad postaviti pitanja o dostupnosti i cijenama.

Kantarion je domaći dućan koji nudi sjajnu ponudu prirodne hrvatske kozmetike a među njima možete pronaći solidnu ponudu proizvoda u neplastičnom pakiranju (moj favorit je Mediteran Odisej parfem). Neke od drugih domaćih web stranica koje prodaju kozmetičke sirovine za izradu kozmetike ili gotove proizvode u ekološki prihvatljivijoj ambalaži su: Terra Organica, Kemig (Košarica.hr), Tvornica zdrave hrane, Bio&Bio, Priroda i društvo. Svi navedeni imaju i fizičke dućane, kao i Greencajg i Špajza te Špeceraj (u kojima je veća ponuda hrane nego kozmetike, ali nude kozmetičke sirovine poput ulja i maslaca).



3. DIY
Ako ste minimalist ili obožavatelj ručno rađenih proizvoda, možete se baciti i u DIY (eng. do it yourself) ili “uradi sam/sama” projekte. Recepata ima milijune na internetu, a neki od mojih favorita uključuju upotrebu sirovih materijala u neplastičnoj ambalaži (npr. Oleotheraphy ili Oshadhi ulja u staklenim bočicama, Nutrigold shea maslac te Ekozona kokosovo ulje u staklenkama) ili u rinfuzi (tapioka iz ekološkog uzgoja i kakao maslac rinfuza u Greencajgu). Za izradu tonika dostupni su hidrolati u staklenim bocama od Oshadhia i Florihana brendova ili pak Kemigov aloe vera gel 10:1. Sjajan piling za kožu je mljevena kava a ako želite biti što više učinkoviti u eliminaciji ikakvog otpada u kućanstvu, procijedite iskorištenu kavu na dnu lončića i iskoristite za piling, dok čaj u rinfuzi možete usitniti u aparatu za usitnjavanje ili klasičnom mužaru ako nemate prvi te njega iskoristiti za piling kože. Po pitanju prirodne kozmetike, ekološki prihvatljivija ambalaža je zastupljenija u ponudi, a neke od mojih najdražih DIY recepata sam već objavila na blogu.


4. Certifikati

Iako izraz “prirodno” nije reguliran zakonima i propisima (još uvijek), izraz “organsko” bi se trebalo koristiti samo onda kad je proizvod certificiran (ovjeren) nadležnim certifikacijskim programom. 

Uvjeti za ovaj proces se razlikuju od države i općenito sadržavaju popis standarda za uzgoj, skladištenje, obradu, pakiranje i prijevoz proizvoda što uključuje i:

  • izbjegavanje upotrebe sintetičkih (umjetnih) tvari kao što su gnjojiva, pesticidi, antibiotici i aditivi (poput umjetnih bojila i mirisa)
  • upotrebu genetskih modificiranih sirovina ili pak sjemena
  • upotrebu zemljišta na kojem nisu korištene tvari iz prve stavke kroz određeni niz godina (najčešće od 3 godina nadalje)
  • korištenje životinjskih nusproizvoda poput meda sa naglaskom na specifične uvjete čuvanja, uzgoja i prehrane životinja
  • detaljno i redovito bilježenje statistika, promjena, prodaje i sličnih detalja
  • strogo odvajanje certificiranih organskih proizvoda od onih koji nisu certificirani
  • česte inspekcije

Iako je većina certifikata organske proizvodnje i proizvoda posvećena hrani, nemali broj organizacija izdaje certifikate za kozmetiku. 


ECOCERT je jedan od najpoznatijih primjera u Europi. Osnovani 1991. godine u Francuskoj, Ecocert je jedno od prvih tijela osnovanih s ciljem razvijanja standarda za organsku kozmetiku. Proces provjere i nadzora obavljaju u više od 80 zemalja svijeta a surađuju sa više od tisuću tvrtki i proizvođača. Unatoč činjenici da izraz “prirodno” nije regulirano kao “organsko”, Ecocert se razlikuje po tome što omogućuje stjecanje dvaju certifikata; jedan za prirodnu kozmetiku a drugi za prirodnu i organku kozmetiku. Osnovna načela Ecocert standarda su: a) najmanje 95% svih sastojaka u proizvodu mora biti prirodnog podrijetla, b) svi sastojci kao i finalni proizvodi ne bi trebali biti testirani na životinjama, c) sastojci moraju biti dobiveni iz obnovljivih izvora energije (Sunca, vjetra, kiše, valova i izvore geotermalne topline npr. gejzira).

Ecocert je ujedno pokrenuo i osnivanje COSMOS-a (Cosmetics Organic and natural Standard) - Povjeresnstvo jedinstvenih standarda organske i prirodne kozmetike. 

Kupujući od brendova koji imaju certifikate proizvoda, podupiremo manju upotrebu tvari koje zagađuju naš okoliš, održivija načela proizvodnje i poslovanja koja ne remete ekosustave i veću ekoloošku osvještenost ne samo na razini proizvođača već i svoje svakodnevne okoline (kroz word of mouth*).

* word of mouth - poticanje kupnje proizvoda kroz usmenu preporuku ljudima u svojoj okolina kao što su obitelji, prijatelji i kolege, temelji se na prirodnoj potrebi djeljenja entuzijazma kod ljudi

5. Više web shoppinga?

Prije nego što sam se bacila u istraživanje za ovaj post, bila sam uvjerena da online shopping ima veći ugljični otisak od kupovanja u fizičkom dućanu. Izgleda da sam se grdo prevarila i prethodno zaboravila uzeti u obzir više elemenata u jednadžbi. Naime, MIT studija iz studenog 2013. godine naziva “Environmental Analysis od US Online Shopping” je ispitala učinak različitih kombinacija faza potražnje, kupnje i povrata proizvoda (elektronika, odjeća i igračke) na 10 ispitanika odnosno kupaca. Uzeti su u obzir višestruki scenariji sistema dobavljača, izbora dostave od strane kupca, urbana struktura mjesta življena, tip pakiranja i brojnost proizvoda. Rezultati su utvrdili da je online shopping odnosno kupnja preko interneta u ekološkom smislu najbolji način kupnje u različitim scenarijima.

Izvor: CBC

Neki od razloga zašto je online shopping “zeleniji” izbor (dakle, ima mnogo manji ugljični otisak) od kupnje u fizičkim dućanima su:


  1. tvrtke za dostavu danas koriste mnogo efikasniji sistem prijevoza od prosječnog kupca koji se vozi osobnim automobilom do npr. udaljenog shopping centra i natrag do doma
  2. po pitanju najjeftinije (i često najsporije) opcije dostave, proizvođači često čekaju trenutak kada će biti dovoljno paketa za ispuniti cijeli dostavni kamion ili kombi koji će pak u većem vremenskom okviru opuštenije i sigurnije obaviti više dostava na jednom ruti, umanjujući ugljični otisak. On bi pak bio značajno viši u slučaju brze dostave tijekom kojeg proizvođač ili dućan ne može pričekati puno dostavno vozilo a ponekad biraju i opciju slanja avionom. Prijevoz avionom troši više goriva od terenskih vozila i stoga proizvede više ugljčnog dioksida (što je također utvrđeno prethodno spomenutim MIT istraživanjem, gdje su čak naveli da je u tom slučaju bolje otići osobno u trgovinu jer je CO2 otisak manji naspram žurne dostave)
  3. kupnja više artikala među kojima su neki za koje niste sigurni da će vam odgovarati (po pitanju odjeće tu je cijeli arsenal faktora od kroja, veličine i realne boje, te teksture materijala a po pitanju kozmetike tu su točna nijansa pudera, korektora ili ruža, kupnja proizvoda od novih brendova s čijim formulacijama niste upoznati, itd.) također može povećati količinu CO2 otiska pogotovo ako proizvođač ili online dućan nude povrate. Za kozmetiku se rijetko vrše povrati, ali u slučaju da možete vratiti naručeni proizvod, taj isti mora putovati natrag od vas do njih, uzrokujući dodatnu emisiju CO2 i trošeći više energije (i živaca, za sve prisutne). Kao šlag na torti, proizvod često ne putuje direktno do proizvođača ili dućana, već ulazi u logistički sustav povrata gdje mora stati na više lokacija (ureda) što troši dodatnu energiju na obradu, skladištenje, čuvanje, monitoring i daljnu dostavu.


Još jedan bitan faktor je činjenica da kupnja proizvoda iz jako udaljene države (npr. Južne Koreje, Kine ili Australije) troši više energije zbog same udaljenosti lokacije proizvođača ili online dućana, koji najčešće šalju pakete avionom, dok kupnja proizvoda iz npr. EU, susjednih zemalja ili Hrvatske uvjetuje manje kilometara koje paket mora prevaliti kako bi došao do vas. Također, skuplje i brže metode dostave mogu rezultirati češćim dolascima kurira na vašu adresu tijekom radnom dana kada niste doma, što znači da bez prethodnog dogovora sa istim, kurir mota obaviti višestruke vožnje koje rezultiraju većom CO2 emisijom. Kako bi ovo spriječili, možete odabrati dostavu do lokalne pošte ili ureda, ukoliko je to moguće.


Zaključak priče: sudeći po MIT studiji te principima poslovanja online dućana i dostavnih tvrtki, po pitanju okoliša i CO2 emisija, ekološki naprihvatljivija metoda kupnje bi bila: online kupnja proizvoda proizvoda lokalnih proizvođača (u našem slučaju, Europske Unije u najdaljnjem smislu) koja uključuje najjeftiniju i najdugotrajniju metodu dostave, tijekom koje se paket dostavlja do vaših vrata kada sigurno znate da će te biti kući ili do lokalnog poštanskog ureda koji možete posjetiti nakon posla, te bez opcije povrata.

6. SPF i koralji

Sigurno ste već čitali vijesti o Havajima koji su postali prva država u svijetu koja je donjela zabranu prodaje SPF proizvoda odnosno proizvoda sa zaštitnim faktorom koji sadrže oksibenzon i oktinoksat (kemijske filtere) koji su povezani sa uništavanjem koraljnih grebena. Ustanovljeno je da su ovi spojevi izazvali izbijeljivanje koralja u laboratorijskim uvjerima, no ne zna se točno zašto. U kombinaciji sa povećanjem temperature oceana, uništavanje ekosistema i klimatskim promjenama, ovi spojevi mogu samo dodatno narušiti proces propadanja koralja koji su itekako osjetljivi na sve navedeno. 

Po studiji u Archives of Environmental Contamination and Toxicology iz 2015. godine ustanovljeno je da oko 14 000 tona losiona za sunčanje svake godine završi na koraljnim grebenima, od čega je najviša koncentracija pronađena upravo na Havajima.
Bolja alternativa je ujedno i jedina koju možemo danas pronaći u kozmetici, a to su mineralni SPF spojevi poput cinkovog oksida i titanijevog dioksida. Ovdje je jako važno napomenuti da nisu svi mineralni sastojci jednaki i glavna razlika leži u njihovoj molekularnoj veličini. Naime, “non-nano” ili neusitnjene mineralne čestice, koje su veće od stotinu nanometara u teoriji bi trebale biti dovoljno velike da padnu na dno oceana umjesto da se otapaju u oceanima i narušavaju morske ekosisteme. “Nano” mineralne čestice, npr. nano titanijev dioksid su manje od 100 nanometara i o njima se čak neko vrijeme revno vodila rasprava koliko su sigurne za ljudsko zdravlje (smatra se da su mineralne čestice veće od 100 nm sigurnije jer su prevelike za penetraciju kroz kožu. 

Izvor slike: Change.org - 
"Approve the sale of only reef safe sunscreens in the Florida Keys."

Doduše, dan danas nema pouzdanih ispitivanja koja bi ustanovila dugoročne posljedice izlaganja nano ili non-nano mineralnim česticama unesenim u organizam preko kože. Na ovu temu, TerraOrganica na svojoj stranici navodi: “U modernim, sigurnim formulacijama za sunčanje najčešće se koristi nano ili mikronizirani titan-dioksid, obložen silikonima. Mnoge su studije pokazale kako čak niti nanočestice cinkovog oksida i titanovog dioksida ne mogu penetrirati u dublje slojeve epidermisa („viable“ epidermis), niti nema in vivo potvrde kako isti oštećuju DNA. Nadalje, suvremena sredstva za zaštitu od sunca sadrže mineralne UV-filtre koji su suspendirani u organske razine i obloženi anorganskim oksidima, što ih čini iznimno fotostabilnim.”)

Kao što ne postoje regulacije za “prirodno” u kozmetici, još uvijek nemamo regulirana pravila i upute za oznake “coral reef-safe” (bez uništavanja koraljnih grebena) pa je uvijek moguće da proizvođači svejedno stavljaju takve oznake na svoje proizvode (bez obzira na sastav) kako bi potencijalno zaradili na ekološki osvještenim kupcima.

U svakom slučaju, mineralna (fizička) zaštita odnosno SPF proizvodi sa mineralnim filterima su bolji izbor za okoliš (ugrožene koraljne grebene). Ukoliko želite pridonjeti zaštiti koralja, koristite proizvode samo sa takvom zaštitom. Danas ih je mrvicu teže za pronaći s obzirom da većina proizvođača (čak i Lelbolario u čijem sam dućanu bila nedavno u potrazi za mineralnom kremama) koristi kombiniranu zaštitu – i kemijske i mineralne filtere ili samo kemijske. Oni su čest izbor je ne ostavljaju bijeli tra na licu kao mineralni filteri (između ostalog). Pronjuškala sam ponudu mineralnih krema od brendova koji ne testiraju na životinjama koji se mogu naručiti online (neki čak i offline). Pronašla sam ove:



Offline opcije (klik na naziv proizvoda):




Online opcije (klik na naziv proizvoda):

7. Bez jednokratnosti

Ako ste se ikad interesirali za korejsku kozmetiku, možda ste isprobali i slavne sheet maske. Ako niste nikad čuli za njih, riječ je je jednokratnim maramicama za čitavo lice (ponekad samo za usne ili oči u obliku hidrogel “zakrpa”) izrađenih od pamuka i natopljenih u serum ili esenciju. Iako se daju iskoristiti i kroz duži period od nekoliko dana, velika većina ih koristi jednom na 15 do 30 minuta i potom baca zajedno sa ambalažom (koja nije napravljena od održivih materijala). Na otpad odlaze i omotnica, sama maska i ponekad plastični omot ili kutija u kojoj dolazi sve. 

Po američkom EPAu (Environmental Protection Agency) plastično pakiranje i ambalaža čine ogroman dio krupnog otpada u SAD-u: 2015. godine očitano je 77.9 milijuna tona plastične ambalaže, spremnika, omota i kutija. Iako sheet maske i slični jednokratni proizvodi nisu većinom zaslužni za ove brojke, svakako pridonose količini otpada na godišnjoj razini diljem svijeta. Materijal omotnice u kojoj dolaze sheet maske su najčešće napravljene od aluminija i plastike pa se stoga ne mogu reciklirati u standardnim gradskim reciklažnim pogonima. Zato završavaju na smetlištima i ostaju u tlu stotine godine dok se napokon ne razgrade. Čak i da su maske izrađene od 100% pamuka, esencija ili serum u maski može sadržavati sastojke poput silikona ili drugih sintetičkih polimera.



Sve navedeno bi se moglo reći i za testere proizvoda (koje svi JAKO volimo) čija je ambalaža izražena od plastike ili kombinacije aluminija i plastike (koja je najčešći slučaj). Isto vrijedi i za štapiće za uši sa plastičnom drškom, makeup spužvice i jednokratne aplikatore, te zaštitne plastične omote na makeup proizvodima.

Ako želite stvarati manje plastičnog otpada, smanjite ili potpuno eliminirajte upotrebu sheet maski i hidrogel maski za lice, oči ili usne, odbijte jednokratne testere i nosite svoje posudice sa sobom te zamolite djelatnike da vam pretoči tester iz većih bočica (za proizvode kod kojih je higijenski ispravno), odaberite štapiće za uši sa papirnatom drškom (koji su dostupni u dm-u, Mulleru, Bipi i Bio&Bio trgovinama) te birajte proizvode bez zaštitnih omotnica, koji dolaze u kutijama. 


ZNAM da je velika većina ovih smjernica jako teška prosječnom kozmetičkom entuzijastu te da većina nas iz praktičnim razloga bira jednokratnosti (npr. testeri su sjajan način kako isprobati proizvod prije kupnje i tako izbjeći trošenje novca na proizvod koji nećemo koristiti jer nam ne odgovara i tako stvarati još više otpada… Idealno bi bilo kad bi uzorci uvijek dolazili u biorazgradivoj ambalaži.). Svejedno imajte na umu neke od ovih smjernica i ako se povedete makar jednom od njih, učinili ste pozitivnu promjenu za okoliš.

Diskusija: Postoji li zero-waste/low-waste utopija?

U ovom modernom zapadnom konzumerističkom društvu, definitivno ne u skoroj budućnosti. Od malena se učimo na jednokratnost i kratkotrajnost proizvoda i predmeta koje trošimo i koristimo, a čak da smo i odrasli u obitelji koja je oduvijek podupirala održivije izbore, laka, brza i jeftina dostupnost plastike i plastičnih pakiranja je najčešći razlog zašto ih se možda više ne držimo. Ovo je vjerojatno pretjerana generalizacija i sigurno među vama postoje pojedinci koji su “zeleni” od malih nogu do današnjeg dana. Nažalost, većina ljudi danas niti ne razmišlja o alternativama i ekološkim načelima, pa je borba protiv plastike postala i sve opakija i sve teža. Iako su ovdje proizvođači krivi, smatram i nas kupce jednako krivima i odgovorima jer naše potrebe kroje ponudu. 


Ako u velikim brojevima kažemo “ne” plastici i tražimo od proizvođača održiviju ambalažu, sastojke i filozofiju, sigurna sam da će većina kroz vrijeme (i pod datim pritiskom) početi nuditi održivije izbore. Nipošto ne očekujem od ikoga da potpuno promijeni svoje navike kupovanje preko noći i potpuno prigrli načela “low-waste” načina života, ali svi trebamo od nečega početi. Bilo da jednom mjesečno kupite proizvod od lokalnog proizvođača u npr. aluminijskoj kutijici koju ćete iskoristiti za nešto u budućnosti ili počnete aktivno mijenjati većinu svojih navika s ciljem smanjivanja svoj CO2 otiska, na vama je izbor. 


Malene promjene su jednako značajne i kao društvo, trebamo početi ne samo odabirati “zelenije” proizvode i pakiranja, već jasno i glasno tražiti od brendova (bilo putem mreža, pismeno preko emaila ili u razgovorima uživo) da takve proizvode i stavljaju za nas na tržište. Kao pojedinci možemo napraviti malene promjene no kao društvo možemo potpuno promijeniti sliku svijeta.