Zašto ne biste trebali (slijepo) vjerovati preporukama blogera

posted by Voodoo Blonde on ožujka 10, 2019

Ovaj post sam jedva dočekala na miru natipkati jer već neko vrijeme razmišljam o promjenama koje su nastale u beauty svijetu, ne samo u svijetu nego i kod nas. Tijekom mojeg izbivanja dosta blogova je ugašeno ili napušteno, neki su i opstali, no rijetki danas u Hrvatskoj ne samo da aktivno pišu na svojim blogovima/stranicama/Instagram i Facebook profilima već su i uspjeli naplatiti koju kunu za svoj trud i (najčešće) višegodišnji rad. Takvima se itekako divnim i čestitam. Ja sam uvijek blog promatrala kao hobi - mjesto gdje mogu na miru trkeljati o svojim najdražim proizvodima, novim otkrićima, analizirati sastave dokle god želim i imati sreću da komunikciram sa vama - čitateljima i ponekad vam preporučiti ili otkriti neki novi ultimativni, tzv. Holy Grail proizvod. (Jel taj izraz još u modi uopće?) Nakon 8 godina bloganja (sa jednom dužom pauzom), fotkala sam tisuće fotografija, napisala stotine recenzija i upoznala neke jako drage ljude koja sam pomogla u odabiru proizvoda i uštedila vrijeme i novac.

Odlično - ima li problema? Svakako. Nekih od njih su bili prisutni od početaka, a neke sam iskusila u zadnjih nekoliko godina. Iz tog razloga, danas sam se odlučila pozabaviti tematikom preporuka, recenzija, odnosa čitatelj-bloger (danas je to postalo više "pratitelj-influcencer"), razlika u tipovima kože, prostornog konteksta (kako klima i ostali okolišni faktori mogu utjecati na djelovanje proizvoda) i same stručnosti "glavnog lika u priči". Neću se osvrtati na pouzdanosti i problematiku PR-a (možda u jednom od sljedećih postova) pošto sam uvjerena da ste već sami formirali svoja mišljenja o tome, već želim pisati o ostalim problemima o kojima se definitivno ne priča dovoljno. Probleme sam podijelila u 4 točake, a navedeni su kao razlozi zašto ne biste trebali (slijepo) vjerovati preporukama blogera.

  •  Blogeri (najčešće) najčešće nisu školovani profesionalci sa diplomom ili certifikatom.

Nedavno me jedna čitetljica potaknula da na početku svih svojim recenzija i postova stavim napomenu u stilu "Samo sam hobist i nisam stručnjak, uzmite moje preporuke i riječi sa zadrškom". Blogeri su najčešće entuzijasti isto kao i ja, koji (neki više, neki manje) imaju osnovna znanja kemije i biologije te kao takvi definitivno nisu stručno educirani davati definitivne preporuke proizvoda za razne tipove kože ili stanja. To svakako ne znači da ne biste trebali imati povjerenja u njima - ako osoba ima isti tip kože, živi u sličnim prostornim uvjetima kao i vi (o čemu ću pisati detaljnije dalje u postu) i ako svi ili barem većina proizvoda koje su vam preporučili ili nahvalili u recenziji vam odgovara, isprobajte neku od preporuka - no uzmite svaku informaciju sa rezervom i proučavajte dalje. Čak nakon 20 pozitivnih recenzija nećete biti 100% sigurni da će i vama taj proizvod odgovarati kao i ostalima - posebice ako svi 20 blogera ne navedu da proizvod sadrži *umetni sastojak ili kombinaciju sastojaka* na koji ste vi alergični ili vas na neki drugi način iritira. Namjerno sam pretjerala sam (krajnjim) primjerom, no sigurno ste shvatili poantu. 


Moja malenkost u kasnonoćnom peglanju kroz Google Scholar u potrazi za znanstvenim radovima o djelovanju masnih kiselina u proizvodima za njegu kože, stranicama za analizu sastojaka kao orijentacija za kupnju proizvoda poput Skicarisme, blogovima koje pišu stručnjaci (kemičari) na razumljiv, nepretenciozan način poput The Beauty Brains i vijestima iz kozmetičke industrije sa Cosmetics Design stranice.

Ja sam se oduvijek trudila pročitati bilo kakav oblik literature ili pitati stručnjaka ukoliko bi imala kontakt u vezi sastojaka, formula, pakiranja itd. no često bih preskočila neku informaciju ili detalj bitan čitatelju sa druge strane ekrana ili sam jednostavno napisala krivu informaciju - na pamet mi pada sad jedan ekstremno glup i možebitno opasan post iz cca 2012. kad sam za piling preporučila sok od limuna pomiješan sa šećerom. Problem? Limunov sok ima izrazito niski pH što može oštetiti zaštitini sloj kože (o kojem sam pisala u ovom postu), plus u uljima limove kore nalaze se tvari koje mogu uzrokovati oštečenja na koži zbog izlaganja Suncu - izvor). Nadam se da nitko nije stradao isprobavajući taj recept, no da jest - postavlja se pitanje tko je tu kriv?

Unatoč generalizacijama koje upotrebljavam u ovom postu kako bi dokazala poantu, za neka izrazito problematična stanja i oboljenja kože, vjerujem da bi većina blogera trebala uputiti čitatelja koji pita za preporuku dermatologu ili doktoru opće prakse koji će uputiti odgovarajućem specijalistu (opet, najčešće dermatologu). Smatram da bi to trebala biti etična obaveza blogera koji bi trebao biti svjestan svojih ograničenja. Naravno, obaveza je i na samom čitatelju (vama) da procijenite koliko sam pouzdana kao blogerica, koliko informacija iznosim i koliko su same te informacije točne. 

  • Blogeri zbilja ne mogu preporučiti proizvod za vaš (potpuno drugačiji od njihovog) tip kože.

Kako njegovati suhu kožu zimi? Koji je proizvod najbolji za čišćenje masnog tipa kože? Bi li ovaj proizvod preoporučila XY osobi koja ima 55 godina, hrpu bora, pigmentacijskih mrlja, perutavost i siv ten? Ne znam. Ali uistinu - NE ZNAM pošto je moja koža mješovita, zimi blago dehidrirana, sa manom T-zonom, itd. u beskraj. Ne mogu pouzdano tvrditi kako će vaša koža ili neka ciljana stanja reagirati na određenu kombinaciju sastojaka ili u kojem će vam doba dana odgovarati taj serum. Čak i da imam vaš tip kože - tu je cijeli jedan nevjerojatan spektar razlika, a neke od njih su:

- godine (mješovita koža osobe koja ima 20 godina definitivno nema jednake potrebe kao mješovita koža osobe koja je u tridesetima, četrdesetima, pedesetima, itd.)
- klima (količina i učestalost oborina i vjetrova, temperatura, geografska pozicija, mikroklima područja, ...)
- život u velikom gradu vs. život u malom naselju ili selu (zagađenje zraka, vode i tla, smog, buka, svakodnevni stres)
-život na kopnu vs. život u primorju ili na otoku (ovdje se isprepliću druga i treća razlika, no dominantne razlike su temperatura, osunčanost, vjetrovi, način života)
-povijest bolesti, hormoni, alergije
-razno: preferencije u vidu prirodna kozmetika ili komercijalna drogerijska, pakiranje koje se može reciklirati, strani vs. domaći brendovi, tip pakiranja, povijest brenda i mišljenje kupca (čitatelja) o brendu...


Malo valja malo ne valja - moj nekoć najdraži serum za lice IKAD korejskog brenda It's Skin sam nedavno isprobala nakon jednogodišnje stanke prije koje sam potrošila 5 bočica istog. Dojmovi: shvatila sam da mi nije dovoljno hidratantan i ne rješava dehidraciju, već samo djeluje kao dobra podloga za šminku i tužno nastavila potragu za novim najdražim serumom za lice IKAD. Toliko o tome.

Doduše, znam neke ljude koji se vole orijentirati putem određenih blogova "pravilom suprotnosti" odnosno - ukoliko je npr. moja koža mješovita i stoga preferiram lagane no hidratantne proizvode za njegu lica, za kremu koja mi je pretjerano zamastila lice tijekom dana i ispostavila se "preteškom", osoba sa suhom kožom će zbog moje recenzije procijeniti kako bi njoj ona pak mogla odgovarati. Kao orijentir - tu su blogovi itekako korisni no kao ultimativni savjetnici - teško.

  • Pronalazak savršenog proizvoda ili rutine je dugačak i skup put.

Jedni od najčešćih naslova koje susrećem u online beauty svijetu je "Kako izgraditi svoju savršenu rutinu?" ili "Kako pronaći proizvod za svoj tip kože?" Nerijetko su članci pisani sa grubom podjelom tipova kože na "masnu, suhu i mješovitu", potpuno zanemarivajući ostale tipove i posebna stanja kože (urnebesno mi je čitati generalizacije poput one da samo masna i mladenačka koža pati od akni) ili pak opisuju sve korake koji postoje (koji nisu svima potrebni niti ih svi mogu priuštiti). Doduše, kako je u ovom slučaju riječ o blogovima u sklopu službenih stranica brendova i beauty portala i časopisa, neću previše kritizirati (jer je ipak riječ o blogovima u ovom postu) no moram priznati da sam ponekad znala nabasati na ovakve postove i na blogovima.

Ponuđeni članci i postovi na Googleu za pretragu "how to find your perfect skincare routine"

Blogeri - kao i njihovi čitatelji - su počeli na isti način: isprobavali su hrpu proizvoda, polako pronalazili proizvode koji im odgovaraju, odustajali su od onih koji im nisu odgovarali i bacili se u daljnju potragu, dokumentirajući proces na blogu. Nerijetko bi nakon više godina shvatili da postoje možda sastojci koji im stvaraju iritacije ili tip proizvoda koji im nikako ne odgovara (npr. visok postotak retinola ili kiselina u proizvodima) ili pak vratili se proizvodu od kojeg su digli ruke prije više mjeseci ili godina a sad im savršeno odgovara. 

Prije mjesec dana odlučila sam uvesti opet ulja u rutinu njege kože i prestati sa "metodom duplog čišćenja kože" koju preporučuju na svim stranicama i blogovima u sklopu korejske rutine njege lica jer sam uočila da mi koža nije nahranjena i da se osjećam "izlizano" nakon čišćenja. Počela sam šminku skidati sa kombinacijom baznih ulja i micelarne otopine (bez ispiranja, na blazinicu) a navečer sam kao zadnji korak njege kože stavljala par kapi uljne mješavine. Koža lica mi je uskoro dobila "volumen" i osjećala sam da je mekša, glađa i nahranjenija. 


"Love raised me, facial oils saved me."

Također, prije 2 mjeseca sam posložila sastave svih korejskih gelova i pjena za umivanje koje sam isprobala kroz godine i koje su me itekako isušile ili na bilo koji drugi način iritirale. Shvatila sam da sve, od prve do zadnje, imaju stearinsku i mirističnu kiselinu (emulgatore) visoko u sastavu. Časnih par koje su mi odgovarale - nisu imale te sastojke. Stoga sam odabrala jednu koja mi je bila najbolja i - voila, našla sam svoju najdražu umivalicu koja ne isušuje kožu i savršeno nježno čisti sebum i ostatke šminke (Purito Defence Barrier pH Cleanser, ako vas zanima). Ovo je dokaz koliko je pronalazak savršenog proizvoda, a pogotovo rutine - dugačak i skup. Dok nisam pronašla Purito gel za umivanje, potrošila sam hrpu love na ove ostale, a prošlo je čak 7 godina od isprobavanja prve. 80% njih sam kupila nakon što sam pročitala pozitivne recenzije na blogovima ili kupila jedan koje je hvalila većina (npr. Cosrxov Low pH Good Morning Cleanser koji me blago isušio i smrdio je toliko intezivno na čajevac da sam uskoro odustala od njega). Tim blogerima je Cosrx Low pH bio najbolja stvar ikad - meni definitivno ne.

  • Blogeri nerijetko kupuju i isprobavaju hrpu proizvoda - i to nije (uvijek) dobro.
U ovom slučaju i ja sam ponekad zaribala, pogotovo u prošlosti. Iako nikad nisam primala PR brendova koji su mi slali svoje nove proizvode i linije kako bih što prije isprobala i recenzirala, znala sam kupiti odjednom hrpicu proizvoda (ne nužno novih na tržištu) i testirati ih u isto vrijeme. Ili pak, koristila bih ih kroz period od nekoliko dana ili oko tjedan dana i napisala recenziju, vjerujući u moju moć procjene dugoročnog djelovanja proizvoda. Taj proizvod bi ponekad kroz par tjedana prestao pozitivno djelovati ili bi proizvod koji mi se u startu nije svidio postao sve draži i draži tijekom testiranja. Problem kod isprobavanja hrpe proizvoda odjednom jest u tome što ne znate niti točno djelovanje svakog pojedinačnog proizvoda niti koji vas proizvod u rutini npr. iritira ili vam isušuje kožu. Potom se, putem metode eliminacije, treba pronaći "proizvod krivac" i početi ispočetka. Uz najnovije linije proizvoda koje se tjedno izbacuju na tržište, kompetetivnost brendova koji žele svaki komad medijske pažnje i blogere koji se nažalost osjećaju "dužni" svojim čitateljima ponuditi najsvježije vijesti i dojmove, skoro je nemoguće ponekad prokljuviti što valja a što ne. Što se tiče mene - uvela sam strogo pravilo isprobavanja svakog proizvoda minimalno 2 tjedna za početne dojmove, a mjesec dana za konačne dojmove kako bih u budućnosti ispravila navedene pogreške.


Mara u prosjeku, kao blogerica , isproba nekoliko desetaka novih proizvoda mjesečno (jednokratne sheet maske, uzorci i mini proizvodi uključeni) na sreću njene kože i nesreću njenog novčanika. Nemojte biti poput Mare.

Poanta ovog posta nije osuđivanje kolega blogera iz bilo koje domene, kritiziranje kupovnih navika ili poticanje čitatelja na potpuni prestanak povjerenja, već osvješčivanje kritičkog razmišljanja prilikom čitanja blogova i provjera informacija iz raznih izvora za čitatelje. Za kolege blogere, savjetujem barem transparentnost u svakom kutku, koliko god naizgled mala informacija bila (npr. koristim ovaj proizvod samo tjedan dana, što je bitno za ukupni dojam, posebice ako je riječ na primjer o sastojcima koje zahtjevaju duži period korištenja). Također, kolegama bi savjetovala da se postave u ulogu čitatelja dok pišu postove te da čitanjem, širenjem znanja i uočavanjem grešaka iz prošlosti stvaraju kvalitetne blogove kojima će čitateljima biti mnogo bolji orijenitiri u kupnji proizvoda.

Neka zanimljiva štiva na ovu temu: