Koliko ste puta u medijima (televizijskim emisijama, reklamama, internet portalima, pa čak i blogovima) primjetili "trpanje" prirodnom kozmetikom kao nečim najboljim na svijetu, savršenim za sve i svakoga, sa obećanjima o djelovanju koje graniče sa znanstvenom fantastikom (opisi u stilu "liječi sve osim smrti")? Skoro svaki dan, jelda? Današnji post posvećujem samoj sebi s obzirom da o ovoj temi razmišljam već mjesecima (točnije od 2016. godine kada sam se na fakultetu upoznala sa povješću ekološnog pokreta i legendarnom knjigom Rachel Carson Tiho proljeće ("Silent Spring") koja me oduševila i koju preporučujem svima koje zanima povijest ekologije i razvoj zaštite okoliša u posljednjem stoljeću).
Napomena: ovaj tekst pišem kao ljubiteljica kozmetike (tzv. hobist) i nisam profesionalna kemičarka ili farmaceutkinja, pa savjetujem da moje izjave, mišljenja a i izvore provjerite više puta i uzmete sa rezervom, kao i sve što pročitate na internetu.
Dobri stari greenwashing ili "ekomanipulacija" i zeleni marketing
Ekomanipulacija je dan-danas itekako prisutna. Iako postoje hvalevrijedni brendovi koji zbilja koriste visokovrijedne ciljane sastojke, kvalitetnu čvrstu i funkcionalnu ambalažu i imaju velik izbor proizvoda za razne tipove kože, u lokalnim drogerijama se češće susreću proizvodi brendova koji se reklamiraju kao "prirodni", "eko" ili čak "zeleni" iako to nikako nisu.
Prirodno vs. organsko. vs. "bio"
Jedan od razloga zašto se ovo dešava (a zamjetno je i kod nekih marki dostupnih u lokalnim drogerijama kod kojih ispod logoa stoji natpis "Naturkosmetik"/"Natural cosmetics") jest činjenica da ne postoji zakonski regulirana definicija izraza "prirodno". Trend potražne "prirodnog" je u stalnom porastu još od ranije spomenutog okolišnog pokreta 60-ih godina 20. stoljeća, a danas kozmetičke tvrtke koriste taj izraz kao mamac za kupnju jer većina ljudi naginje prirodnom. Izrazi poput "netoksičnog", "biodinamičkog", "zelenog" i "zdravog" su razvučeni na sve strane kao stara žvaka na pločniku ispred škole jer se tvrtke pouzdaju u činjenicu da većina kupaca danas ne zna tumačiti popis sastojaka na ambalaži prizvoda, poznat kao INCI (International Notification of Cosmetics Ingredients) - što je još jedan od razloga zašto sam postala itekako zainteresirana za tumačenje i proučavanje sastojaka u kozmetici.
Moj pojam istinski prirodne kozmetike bi bila biljna ulja, eterična ulja, maslaci, voskovi i slične tvari koje nemaju dodane sintetičke sastojke poput konzervansa, emulgatora, bojila i mirisa (parfema), između ostalih. Ovdje je jako bitno napomenuti da istinska kozmetika NIPOŠTO ne može imati sintetičke konzervanse čiji je cilj produžiti rok trajanja proizvoda. Prava prirodna kozmetika najčešće nema rok trajanja duži od 6 mjeseci a sva "prirodna" kozmetika koja se danas prodaje na policama lokalnih drogerija i "bio" dućana ima itekako duži rok trajanja - upravo zato jer su joj dodani sintetski konzervansi za produženje roka trajanja.
Doduše, i nafta je prirodna tvar no velika većina nas ne bi naftne derivate stvrstala u domenu prirodne kozmetike. Neke prirodne tvari su izrazito otrovne za čovjeka (azbest, zmijski otrov, živa, itd.), dok su dijelovi nekih biljka koje se danas koriste u kozmetičkih svrhama otrovni za ljude ili životinje (npr. sjemenke jabuke sadrže blago toksičnu tvar amigdalin koja u većim dozama može uzrokovati smrti, dok se ekstrakt jabuke i samih sjemenki koristi u proizvodima za njegu kože).
Po pitanju pojma "organsko" stvari su nešto drugačije. Ovdje se pojavljuje nekoliko definicija, a one su:
- organska kozmetika je kozmetika koja je napravljena od biljnih materijala, no ne isključuje i sintetske spojeve poput emulgatora, konzervansa i mirisa.
- organska kozmetika je kozmetika koja može uključivati ne samo organske (vidi čuda) već i anorganske spojeve - a to su minerali, u slučaju mineralne dekorativne kozmetike
- organska kozmetika bi svakako trebala i podrazumijevati korištenje materijala koji su u sustavu certificirani kao ORGANSKI što znači da u njihovom uzgoju i obradi nisu korišteni pesticidi i slične štetne tvari, između ostalog.
Osnovna načela ECOCERT standarda (koji je jedan od najstrožih, po meni) su:
1. prirodnog podrijetla mora biti najmanje 95% svih sastojaka,
2. sastojci i proizvodi ne bi trebali biti testirani na životinjama,
3. sastojci se dobivaju iz obnovljivih izvora i proizvode se ekološki prihvatljivim postupcima i
4. pakiranje se može reciklirati ili je biorazgradivo (može se samo razgraditi u prirodi, u slučaju da bude odbačeno na npr. zemlju ili more/vodna tijela). Također, proizvod kojem se dodjeluje ovaj certifikat NE SMIJE sadržavati parabene, umjetne mirise i bojia, tvari životinjskog podrijetla (s izuzetkom prirodno uzgojenih sastojaka npr. meda i mlijeka), genetički modificirane organizme, nanočestice, silikone, PEG ili polietilenglikol, glikole i etoksilirane spojeve.
Što je tiče pojma "biokozmetika", jedina smislena definicija koju sam uspjela pronaći na netu je "kozmetika koja uključuje proizvode temeljne na biotehnologiji ili imaju radne mehanizme temeljene na biološkim principima" (izvor). "Biološki principi" u ovoj definiciji bi bili isti kao i "principi biologije" odnosno znanosti o biljkama, što opet možemo definirati kao "zakone prirode" ili ukratko "priroda". Bio se stoga koristi kao fensi izraz za prirodno. Jedna od mogučih varijacija ovog izraza koju sam tu i tamo primjetila u marketingu jest "biodinamično" iako sam poprilično uvjerena da bi ovaj se taj izraz trebao koristiti isključivo u domeni uzgoja vinove loze i proizvodnje vina.
"Na prirodnoj bazi"
Rečenica od koje doslovno dobijem glavobolju svaki puta kada čujem da ju koriste u prodaji kozmetike je "ovaj proizvod ili linija proizvoda je/su na prirodnoj bazi". Poprilično sam uvjerena kako ovu frazu koriste kako bi općenito opisali prirodne proizvode (koji u dućanima to najčešće nisu) bez razmišljanja o samoj konstrukciji rečenice. Baza bi označavala bazni sastojak - ako malo detaljnije promotrite INCI većine proizvoda, primjetit ćete da im je prvi sastojak najčešće voda (Aqua). Voda je potpuno prirodna tvar, stoga - tehnički ne lažu ali koriste frazu krivo jer se kupcima sugerira da dobivaju sigurniji i generalno bolji izbor koji to ne mora biti.
Bez umjetnih boja, mirisa, ftalata, SLSa, parabena... bez IČEGA
Jedan od čestih izraza koje susrećem JAKO često u posljednje vrijeme je famozni clean beauty ili "čista kozmetika". Takvi se proizvodi reklamiraju kao "lišeni sulfata, silikona, ftalata, parabena, pesticida, naftnih derivata, umjetnih (sintetičkih) mirisa i bojila". Ovdje ću sama sebe povuć za jezik jer sam u prošlosti vjerovala da su neki od ovih sastojaka krajnje zlo iako danas nisam više toliko uvjerena u to. Uzmimo za primjer silikone i mineralno ulje koje se toliko rasteže kao klasične negativce bez promišljaja i ažuriranja navoda u skladu sa modernom kozmetičkom industrijom. Naime, silikoni su na glasu da "guše" kožu, da stvaraju nepropusan sloj kroz koji ostali proizvodi i aktivne tvari ne mogu prodrijeti i da ne rade ništa korisno za kožu. To, naime nije istina, no istina je da silikonu nisu "eko" pošto nisu bioragradivi. Kako bih zadržala post što kraćim i čitljivijim, linkati ću ovaj post sa genijalnog bloga/stranice Beautiful With Brains na kojem možete pročitati više informacija o silikonu. Gio, autorica BWB bloga, također piše i o zabludama vezanim za mineralno ulje, pa toplo savjerujem da škicnete i taj članak za više informacija.
Eterična ulja kao potencijalni alergeni
Eterična ulja su za mene osobno najveći problem kod prirodne kozmetike koja se savjetuje za njegu osjetljive i reaktivne kože ili pak kože djece, trudnica i majka dojilja. Nisu sva eterična ulja jednaka i svatko reagira drugačije na određene vrste - no postoje pravila. Naime, samo zato što su prirodna, ljudi misle da su sva eterična ulja sigurna, no ona bi se trebala koristiti isključivo uz savjet aromaterapeuta. Ona se NIPOŠTO ne smiju koristiti nerazrijeđena, direktno na kožu a pogotovo na sluznicu jer mogu prouzrokovati upale (npr. ulje čajevca koje je dobro protiv gljivičnih infekcija no samo dozirano i razrijeđeno uz obavezni savjet stručne osobe). Neka ulja su tako potentna da mogu uzrokovati glavobolje ukoliko se koriste u većim količinama (npr. eterično ulje lavande, koje se često reklamira kao tvar za smirenje i otpuštanje stresa - kao da je stres otrovna tekućina koju možete na slavinu iscjediti iz organizma). Nadalje, neka ulja sadrže tvari zvane kumarine koji prilikom izlaganja suncu odnosno UV zrakama mogu uzrokovati fotodermatitis (upalno stanje kože). To su uglavnom citrusna ulja - bergamot, grejp i citrus pa se savjetuje izlaganje suncu tijekom njihovog korištenja, barem u periodu od 12 h.
Na temu eteričnih ulja i trudnoće, kemig.hr piše:
"Aromaterapeuti, razna stručna literatura, zdravstveni stručnjaci i javnost još uvijek su u nedoumici oko primjene eteričnih ulja kod trudnica, dojilja i beba, zbog mogućeg štetnog djelovanja određenih vrsta ulja na novorođenče i buduću majku. Neki se protive uporabi svih eteričnih ulja, dok se ostatak priklanja njihovom blagotvornom učinku (vrijedi za ulja koja su potvrđena isključivo kao generalno sigurna za primjenu u tom posebno osjetljivom razdoblju). Razlog ovakvim oprečnim i opreznim mišljenjima jest činjenica kako eterična ulja određenih biljnih vrsta (primijenjena iz neznanja ili na vlastitu ruku) mogu u najgorem slučaju uzrokovati i spontani pobačaj, uzrokovati preuranjene kontrakcije maternice i slične negativne nuspojave. Najsigurniji i najpoželjniji način primjene eteričnih ulja i aromaterapije tijekom trudnoće jest posavjetovati se sa kvalificiranom osobom."
Toksičnost i kemikalije
U marketiškom nabijanju prirodnog i prirodne kozmetike pojavljuju se često i izrazi tipa "detox", "netoksična kozmetika" i "štetne kemikalije". Detox je meni postao itekako mrzak izraz jer smatram da je riječ o marketinškom preseransu koji se ne temelji na znanstvenim dokazima i kojem je jedini cilj - zarada. Tijelo ne možete detoksificirati zdravim sokovima, praškastim preparatima ili tabletama - za to je zadužena vaša (po mogućnosti zdrava) jetra. Redovita tjelovježba i pravilna prehrana (koja se sastoji od optimalnog omjera bjelančevina, ugljikohidrata, masti, vitamina, minerala i ostalih potrebnih spojeva), dovoljno vode i redovit san su jedini old-school garantirani način da očuvate zdravlje.
Science-based Medicine stranica na temu detox piše sljedeće::
"Detox" je primjer stvanog medicinskog izraza pretvorenog u marketinšku srategiju - sa krajnim ciljem tretiranja nepostojećeg stanja. U okružju stvarne medicine, detoksifikacija označava tretiranje opasnih doza droga, alkohola i otrova poput teških metala. Detoksifikacijski tretami su medicinske procedure koji nisu nonšaltno izabrani sa popisa alternativnih zdravstvenih postupaka ili izvučeni sa police u ljekarni. Prava detoksifikacija se provodi u bolnicama u slučajevima ugroženosti ljudskih života. Ali tu su i "toksini" koje pružatelji alternativne medicine nude ukloniti. Ovaj oblik detoksifikacije je jednostavno izmjenjena forma pravog izraza sa svrhom davanja vjerodostojnosti beskorisnim proizvodima i uslugama, pri čemu se kupce zavarava sa znanstvenom kvazi-utemeljenošću. Procjena bilo kakvog detoksa je jednostavna: moramo shvatiti znanstvenu podlogu toksina, narav toksičnosti, te kako detox rituali, oprema i programi tvrde da uklanjanju toksine. Sa ovim okvirom jednostavno je uočiti pseudoznanost i biti osvještenim kupcem."
I za kraj - nekoliko riječi o famoznim kemikalijama koju netoksična kozmetika tvrdi da ne sadrži. Ne postoje dobre i loše kemikalije u kozmetici - sve je kemikalija. Hrvatski leksikon definira riječ "kemikalije" kao skupni naziv za sve kemijske spojeve. Voda je kemikalija jer je riječ o kemijskom spoju dva atoma vodika i jednog atoma kisika - H2O. No sigurno niste uočili vodu kao jednu od kemikalija koju mediji toliko strastveno ističu kao štetnu i savjetuju njezino izbjegavanje u kozmetičkim proizvodima.
Sodium Laureth Sulfate je jedan od famoznih "toksičnih kemikalija" koju proizvođači organske kozmetike često izbjegavaju u svojim proizvodima i ponosno ističu njezin nedostatak na ambalaži. Često se kao zamjena unosi Sodium Coco Sulfate, koji se izvodi iz kokosa no u konačnici - riječ je o jako sličnom spoju - surfaktantu.
"Iako može uzrokovati neugodu kože (zatezanje kao efekt isušivanja zbog niske pH vrijednosti sastojka, op.a.), sodium lauryl sulfate se ne bi trebao smatrati "toksičnim". Istraživanja su pokazala da niti sodium lauryl sulfate niti sodium laureth sulfate nemaju bilo kakav utjecaj na ljudsko zdravlje." - www.paulaschoice.com
 primjetili "trpanje" pr...){kind=link}